Središnje ekumensko slavlje Požeške biskupije u Slatini
Bogoslužje su u župnoj crkvi Sv. Josipa predvodili biskup Antun Škvorčević i slavonsko-pakrački episkop Jovan Ćulibrk.
U episkopovoj pratnji bili su slatinski paroh Dragan Gaćeša i protođakon Milan Tomašević. Na bogoslužju su sudjelovali i kanonici požeškog Stolnog kaptola sv. Petra predvođeni prepoštom Ivicom Žuljevićem, Dragan Hrgić, župnik slatinske župe sv. Josipa koji je pripravio slavlje, i svećenici Slatinskoga dekanata na čelu s dekanom Mladenom Štivinom.
Na početku bogoslužja biskup Škvorčević pozdravio je episkopa Jovana i sve nazočne vjernike, katolike i pravoslavne. Spomenuo je da se toga dana po Julijanskom kalendaru slavi svetkovina Bogojavljenja koja nas podsjeća da se Bog u Isusu Kristu objavio svim narodima te je istaknuo kako se te večeri pridružuju mnoštvu kršćana koji se diljem svijeta okupljaju kao molitelji za jedinstvo.
Spomenuo je kako u Svetoj zemlji postoji usmena predaja da su se Židovi „zaledili", ukočili od straha pred čudesnim prizorom razdvojenog mora, i da se u prvi mah ni Mojsije, ni Aron niti itko drugi nije usudio zakoračiti suhim putem po morskom dnu koje im se ukazalo. A onda je jedan čovjek po imenu Nahšon, obični čovjek neobična srca, prvi zakoračio u otvoreno more i poveo Božji narod. Episkop je ustvrdio da su poput spomenutog Nahšona i sveta braća Ćiril i Metod u našoj zajedničkoj prošlosti zakoračili među poganske slavenske narode, propovijedali Evanđelje i krštavali ljude, te su bili prihvaćeni kao istinski apostoli.
Povezao je to s Bogojavljenjem i istaknuo da je prava poruka ovakvih susreta istinsko Bogojavljenje. Naveo je riječi ruskog pjesnika Arsenija Tarkovskog: „Mi smo naše susrete praznovali kao bogojavljenje", prepoznajući u njemu pravi identitet svog naroda koji bližnjega gleda u Božjem svjetlu. Ustvrdio je kako oni koji su počinili silne zločine, koje je spomenuo biskup Škvoočević, jesu naš narod koji treba pokajanja, a istinski je naš narod onaj koji naš susret slavi kao Bogojavljenje gdje nam je istinski grad našega življenja nebeski Jeruzalem koji je grad u kojem živimo, u kojem smo danas i u kojem jedni druge susrećemo i blagoslivljamo.
U njemu nema Srbina, Hrvata, Čileanca, Australijanca, nego je u svemu Krist kojega slavimo. „Tako i ja vas ovdje gledam. Ovdje, kada se srećemo danas, na dan Bogojavljenja, na dan kada se prvi put u povijesti svijeta otkriva da je naš Bog Trojica: Otac, Sin i Sveti Duh, mi se srećemo baš kao braća i sestre. I gledajući vaša lica, ja vidim lice Boga svoga, onoga Boga koji jeste jedna Crkva", rekao je episkop Jovan. Završavajući homiliju istaknuo je da hrana kojom se potvrđuje čudo našeg susreta i bratstva, koje nam je istinska domovina, naš nebeski Jeruzalem, jest Kristovo tijelo i krv koje blagujemo u svetoj euharistiji, i u kojem svi postajemo jedno. „Hvala vam, draga braćo i sestre, na tome što sam mogao danas da vam se obratim, hvala preuzvišenom biskupu i bratu na mogućnosti da govorim, da praštam i da mi bude oprošteno", kazao je episkop Jovan na kraju homilije.
Potom je zahvalio episkopu Jovanu za riječi koje je uputio nazočnima, a osobito što je svojim sudjelovanjem posvjedočio da se ne boji katolika, a mi katolici posvjedočili da se ne bojimo pravoslavnih, jer nam je svima jedan Gospodin Isus, i stavljanje njega na prvo mjesto u našim srcima, riječima i životima donosi radost jednima i drugima. Čestitao je episkopu Jovanu svetkovinu Bogojavljenja koja se toga dana slavi po Julijanskom kalendaru, i ujedno sutrašnji blagdan sv. Jovana, njegovu krsnu slavu. Troje mladih slatinske župe sv. Josipa uručilo je episkopu Jovanu cvijeće i prigodni dar. Pozvavši sudionike bogoslužja da s tog slavlja ponesu osjećaje plemenitosti, međusobne blizine i dobrote koje je u njima probudio Duh Isusov, biskup je na sve zazvao Božji blagoslov.