Vršit ćete službu u ime Krista Glave

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u subotu 24. lipnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku svečano misno slavlje tijekom kojeg je za svećenike zaredio Vedrana Pejaka Pašića iz župe Srca Isusova u Vinkovcima i Danka Bizjaka iz župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju.

_MG_9931.jpg
Autor
Mediji sisačke biskupije/Laudato/N.B.
Fotograf
Mediji Sisačke biskupije
Objavljeno:
 
24.06.2017 16:57

U koncelebraciji bili su kancelar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, duhovnik Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu vlč. Vlado Razum, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković, vlč. Ladislav Dort iz Vinkovaca, fra Josip Poleto iz Zapolja te pedesetak svećenika Sisačke biskupije.

Na početku homilije biskup je podsjetio kako danas Katolička Crkva slavi svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, a sisačka Crkva slavi primanje u sveti red novih prezbitera.

- Po ovom svetom sakramentu, koji vam daje ne tek jednokratnu milost nego vam se utiskuje u dušu biljeg, tj. trajni karakter pripadnosti Kristu u novoj službi koja vam on sam po Crkvi daje. Drago mi je što mogu predvoditi ovo slavlje koje smatram najvažnijim događajem u svakoj pastoralnoj godini – svećeničko ređenje - jer o tom Kristovom daru ovisi naša Crkva i njezina budućnost. Bez svećenika naime Crkva ne bi mogla živjeti niti izvršavati Kristovo poslanje koje joj je on, kao njezin utemeljitelj i glava, dao na dan svoga uzašašća kada je apostolima rekao: 'Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.' (Mk 16,15), sv. Matej dodaje Isusove riječi koje konkretiziraju što to znači propovijedati evanđelje: 'učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Diha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio'. Dakle, od početka života Crkve apostoli i njihovi nasljednici i suradnici izvršavaju tu Kristovu zapovijed, preuzimajući na sebe odgovornost za to poslanje koje su primili. I vi se, dragi ređenici, danas uključujete u to poslanje ulaskom u ministerijalno svećeništvo koje se sastoji u participaciji na Kristovoj službi proroka, svećenika i kralja. Tako vi nećete od sada nastupati u svoje ime, nego u ime Krista, našega Gospodina. Kada ćete propovijedati i tumačiti Evanđelje, kada ćete slaviti svetu Euharistiju i podjeljivati druge sakramente, činit ćete to in persona Christi capitis – u ime Krista Glave - poručio je biskup ređenicima.

Govoreći o svetkovini rođenja sv. Ivana Krstitelja biskup je istaknuo kako ona osobitu pozornost stavlja na proročki vid službe svetoga reda.

- Svećenik, prezbiter služba je u Crkvi koju obilježuju upravo čudesa kakva su se zbivala u životu današnjeg svetog Ivana Krstitelja: on je bio poslan naviještati dolazak Krista – Mesije, on je hrabro svjedočio o moralnim vrijednostima i potrebi obraćenja svih koji su mu dolazili u judejsku pustinju, koje je on krstio u rijeci Jordanu, a hrabro se suprotstavio i samom kralju koji ga je zbog toga dao zatvoriti i na kraju pogubiti. Ivanovo djelovanje mogli bismo svesti pod naziv koji je on sam primijenio na sebe: 'glas koji viče u pustinji', a to je bio glas koji je upozoravao da je potrebno pripraviti staze Gospodinu koji dolazi. Meni osobito imponira kod svetog Ivana to što je on znao svoje granice. On se nije izdavao za onoga tko nije, premda su mu mnogi dolazili i pitali ga, je li on Krist, je li on Mesija, je li on prorok. On je odbacio to identificiranje s Kristom te je pokazao na Isusa iz Nazareta nazivajući ga: 'Evo, Jaganjca Božjega! Evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!' Time je jasno rekao, nije zanijekao, tko je on: znao je da nije Krist i nije si to poslanje prisvajao – rekao je biskup Košić.

U nastavku biskup je poručio Danku i Vedranu da neka im za radost u životu bude dovoljno to što su prezbiteri.

- Vršit ćete službu koju ću vam povjeriti u ime Crkve. Kad je mladi svećenik Alojzije Stepinac, nakon završenog studija i mlade mise u Rimu, došao u Zagreb, nadbiskup zagrebački Antun Bauer imenovao ga je nadbiskupovim ceremonijarom. U svome pismu, koje je potom napisao svojim kolegama s kojima je studirao, rekao je: 'Vi se sigurno pitate što mi je povjereno i koju službu ću vršiti. Nadbiskup me imenovao svojim obredničarem, ceremonijarom. Koliko ću godina vršiti tu službu, to je nevažno. Ja se ravnam po onoj riječi sv. Franje Saleškoga: nil petere nil recusare – ništa ne tražiti, ništa ne odbiti. Je li srce zadovoljno, to je posve nebitno. Važno je da služim kao svećenik Kristov, tamo gdje me Crkva šalje.' Ja bih ovome dodao: u svakoj župi, u svakom selu i gradu, u svakoj zajednici su naši vjernici koji imaju pravo na svećenika, na sakramente i mi smo im poslani, nas šalje Crkva i to je naše poslanje. Bilo ono ovdje, bilo ondje, to je svejedno. Nigdje neću biti sam, nigdje napušten. Sa mnom je moj biskup, sa mnom su moji kolege svećenici, sa mnom su moji vjernici, a iznad svega sa mnom je uvijek moj Gospodin kojemu služim. Budite radosni! I budite svjesni da ste ono što jeste, ni više ni manje, upoznajte sebe i ne budite ono što niste. Poput sv. Ivana Krstitelja kojega danas slavimo, budite proroci koji naviještaju Krista Gospodina a koji se sami trebaju umanjivati, a rasti treba samo Gospodin - zaključio je biskup.

Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.

 

Fotogalerija
_MG_0002
_MG_0007
_MG_9942

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!