Kardinal Bozanić: Na nama je, braćo i sestre, učiniti sve da iz naše sredine laž bude uklonjena

'Pokušaj selektivne primjene istine zapravo je promicanje laži.'

bozanic.jpg
Autor
Laudato/M.P.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
12.02.2019 12:04

Središnje euharistijsko slavlje u čast blaženog Alojzija Stepinca, u zagrebačkoj prvostolnici, na Blaženikov spomendan, predslavio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Osvrćući se na nedjelja čitanja, primijetio je kako je povijest spasenja prepuna neobičnih poziva, iznenađujućih izabranja i neočekivanih putova.

- Nalazimo to i u životu blaženoga Alojzija, kao što to raspoznajemo u životima: Izaije proroka, obraćenika Pavla te Šimuna Petra, apostolskoga prvaka, o čemu nam govore misna čitanja ove svetkovine. Sva trojica: Izaija, Pavao i Petar povezani su s Gospodinom i revni su u onome što čine, ali im je za službu potrebno nešto drugo, zahvat milosti, susret s Bogom koji njih same iznenađuje i daje novu snagu. Milosnom istinom Gospodin pročišćuje osobne slabosti pozvanih, njihove pogrješne putove i razočaranja. Bog ulazi u živote ljudi pozivom u neprikladnim okolnostima: za Izaiju je to vrijeme odmaka naroda od Boga, za Pavla je to vrijeme progonstva, za apostole je to vrijeme nepovoljno za ribolov – rekao je kardinal Bozanić.

- Braćo i sestre, dok vam ovo govorim, vjerojatno osjećate koliko je poveznica tih poziva s pozivom blaženoga Alojzija Stepinca, kako u svećeništvo, tako i u biskupsku službu. I kod našega Blaženika može se vidjeti iskrenost odnosa s Bogom, nastojanje življenja u bilo kojem zvanju, prožetost dubokom pobožnošću. Ali se i u njegovu životu očituje slobodna Božja volja. I kao što proroci i apostoli sebe stavljaju Bogu na raspolaganje, tako i blaženi Alojzije svim svojim bićem, svjestan svoje malenosti, prihvaća poziv, napušta svoje planove i ostaje uz Gospodina, moleći Njegovu snagu.

Božji poziv uvijek ostaje otajstven. Zašto je pojedine ljude izabrao za neku službu na početku nije jasno ni njima samima, a možda ni sredini u kojoj se to dogodilo, ali se kasnije očituju razlozi i otkrivaju Božji planovi.

Naglasio je da se tu ne radi samo o zvanju u svećeništvo, redovništvo ili neku crkvenu službu, nego to vrijedi i za roditelje, i za liječnike, i za odgojitelje, i za znanstvenike, za svaku granu gospodarstva, i za umjetnike, za političare…

- Poziv je prihvaćanje života, služenje Istini i nesebično darivanje bližnjima u raznim zvanjima. Božji je poziv uvijek ''živjeti s nekim – s Bogom'' i ''živjeti za nekoga – u službi ljudi'' – rekao je kardinal.

Dodao je kako se u spomenu na blaženoga Alojzija i uz njegovo ime veže se puno snažnih poruka, kao što su: mučeništvo, savjest, vjernost, pouzdanje, pravednost, briga za bližnje te 'poput niti vodilje – svjedočenje istine u čistoj savjesti'.

- Nedavno sam jasno istaknuo da je u polazištu ideologija koje razaraju narode i društva neistina, ponajprije neistina o čovjeku, kako nekada tako i danas. Za prepoznavanje neistina nadbiskup Stepinac ostaje siguran smjerokaz, a njegova proročka snaga sve očitije izlazi na vidjelo. On nije bio selektivan u iznošenju istine te je postao žrtvom onih koji su pokušali istinu primijeniti selektivno, zaglibivši duboko u lažima. Te se laži i dalje održavaju na životu, a hrvatska duša napaćena lažima, osjeća da je upravo blaženi Alojzije, čovjek ispunjen svetošću, svjedok, žrtva i ključ koji laž razgrađuje – rekao je kardinal Bozanić.

Pozvao je da ne gledamo samo ljudske razloge i ne gubimo pouzdanje.

- Ovaj je blagdan uvijek radost za Crkvu i za sve istinoljubive ljude, tim više što smo i kao vjernici i kao hrvatski narod prezasićeni lažima. I čvrsto vjerujemo da se Bog služi kardinalom Stepincem i njegovom svetošću da nas vodi u pročišćavanju i oblikovanju istinom. On nam pomaže da tom istinom budemo oblikovani i kao pojedinci i kao Crkva te da pomognemo hrvatskom društvu da bude što više oblikovano istinom. – rekao je Bozanić.

Citirao je nadbiskupa Stepinca koji u siječnju 1952. godine piše: 'Oni [komunisti] su vrlo dobro znali, da ja nikada nisam odobrio ni jedne jedine nasilne mjere nacista, fašista, ustaša. Moja je krivica bila u tome što nisam mogao šutjeti na zlodjela komunista. […] Da sam šutio nakon njihova dolaska na vlast, nikada me ne bi bili dirali. Da sam pohvalio njihov rad, vjerojatno bi me uvrstili među svoje 'heroje'. A jer toga nisam mogao ni smio, proglasili su me zločincem i veleizdajnikom […] Da pokriju svoje krvave zločine pred svijetom, ja sam morao na sud i u tamnicu. Da se sud pokaže pravednim, poslužili su se i falsificiranim dokumentima' (Osvrt na komunizam u Jugoslaviji i nagađanja za budućnost, Krašić, 14. siječnja 1952.; navedeno prema: Juraj Batelja [prir.], Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi o Deset zapovijedi Božjih, Zagreb, 2013., str. 248).
 
- Na nama je, braćo i sestre, učiniti sve da iz naše sredine laž bude uklonjena, i u tome biti ustrajni i postojani. U prezasićenosti lažima osjećamo da naš narod vapi za istinom, za jednakim kriterijima za svako dobro i za svako zlodjelo; za svaku plemenitost i žrtvu; za svaku ideologiju. I s pravom se u Hrvatskoj danas pitamo: Kako je moguće da arhivsko gradivo koje bi moglo pomoći rasvjetljavanju događaja tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća još uvijek – premda je nastalo na području Hrvatske – nije u Hrvatskoj i ostaje teško dostupno onima koji traže istinu? Zar je to način svjedočenja istine; ili se namjerno nešto želi prikriti te uskratiti novim naraštajima da budu učvršćeni u istini? – upitao je kardinal.

Rekao je kako mi 'iz ljubavi prema istini i blaženomu Alojziju želimo znati sve o njemu i vidjeti njegove stavove, njegove dvojbe, njegovu hrabrost u susretu s raznim ideologijama i totalitarizmima, da bismo danas u Njemu imali siguran kompas u svojim odlukama i u traženju dobra'.

- Komu je teško prihvatiti da se i na jugoslavensku diktaturu prije Drugoga svjetskog rata, i na fašizam, i na ustaški režim i rasnu ideologiju, i na komunistički režim i na agresiju na Hrvatsku u Domovinskom ratu i na razne represije primijene isti kriteriji? Katoličkoj Crkvi, ne da to nije teško prihvatiti, nego to je naše poslanje i služenje istini – istaknuo je.  
 
Pozvao je da vođeni Stepinčevim primjerom, ne dopustimo da nam bilo koja pristranost zamrači pogled, kada smo suočeni s produživanjem neistina i neprimjenom istih kriterija.
 
- I još se, navodno, pitamo zašto se Hrvatska ne uspijeva razvijati, biti privlačna da ljudi u njoj ostanu, da se iseljenici – koji su je morali napustiti – u nju vrate. Dovoljno je dati prostora istini, poučavajući mlade i odgajajući ih u onim vrjednotama za koje su hrvatski ljudi davali živote te trošili duh i tijelo gradeći kulturu ljubavi prema bližnjima – poznao je kardinal Bozanić.

Dodao je i kako je potrebno uvijek iznova graditi mir i pravi suodnos s drugim zemljama i narodima, a posebno s onima iz našega okruženja, svjesni da u mjeri u kojoj poznajemo, ljubimo i promičemo Hrvatsku, njezinu povijest, kulturu te identitet i drugi će nas zbog toga poštivati.

- Naime, ne nedostaje i neće nedostajati ideologija, koje počinju neistinom o čovjeku, a time i o Bogu. Papa Franjo govori o novim ideološkim kolonizacijama. Premda te nove ideologije možda govore jezikom tolerancije, često su prepoznatljive po tome što izviru iz prolaznoga i što ne dopuštaju otvaranje obzora vječnosti. One su često polazište kojim se stvara preduvjete za nepravde i sukobe, za ugnjetavanje drugih i za iskorištavanje ljudi u postizanju osobne ili skupne materijalne koristi. To se zatrovano tlo zatim nastoji medijski proširiti, kvazi-znanošću potkrijepiti i zakonima učvrstiti. Ali – laž ostaje laž – jasno je rekao.
 
Iz puno primjera iz naše suvremenosti, rekao je kako bismo najviše pozornosti trebali posvetiti jačanju neistina o naravi i smislu ljudskoga života.

- Premda znanost kaže da ljudski život počinje začećem, vidimo da se za zakonski okvir predlažu neka druga polazišta. Crkvi će se nevjerojatnom lakoćom prigovoriti kako se miješa u politiku, da narušava pravilo sekularnosti države, da je zatvorena za nova stajališta. A ne prigovara li se i nadbiskupu Stepincu, koji je spašavao ljudske živote, bez obzira na to o kojim se ljudima radilo, da se nije dovoljno zauzimao, a to znači da se nije dovoljno miješao u politiku. Pa zar je Nadbiskup mogao direktno utjecati na odluke i postupke što su ih donosile političke vlasti? – upitao je zagrebački nadbiskup.

Naglasio je kako je Crkva, nasljedujući primjer blaženoga Alojzija, dužna dizati glas i iznijeti istinu, bez obzira kako se netko odnosio prema toj istini.

- Vjernik, koji želi biti katolik, ne može pregovarati o početku ljudskoga života, niti mu može biti svejedno kako se odnosi prema nerođenoj djeci. No, budući da pitanje ljudskoga života nadilazi stranačko odlučivanje, za nas katoličke vjernike ostaje neprihvatljivim zagovaranje pobačaja. Ne zaboravimo: pokušaj selektivne primjene istine zapravo je promicanje laži. I ne čudi nas što će se, uz isticanje nepostojećega ljudskog prava na pobačaj, paralelno zastupati dokidanje prigovora savjesti. Relativiziranjem i po mogućnosti gušenjem glasa savjesti, otvara se put novim nedjelima koja se protežu: od narušavanja odnosa u obitelji, do korupcije u svim slojevima društva, te do nebrige za Domovinu – upozorio je zagrebački nadbiskup.

Na kraju je sve prisutne, Crkvu i našu Domovinu povjerio zagovoru blaženog Alojzija Stepinca 'da bi vazda blagoslovljena bila, a sve nas čuvaj u istini i čistoj savjesti'.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: