Akademski zbor 'Palma' zapjevao u ranjenoj bazilici Presvetog Srca Isusova

U crkvi u Palmotićevoj snimili su se završni kadrovi dokumentarnog filma 'Bazilika Presvetog Srca Isusoba' u sklopu kojeg je akademski zbor 'Palma' prvi put zapjevao u razrušenoj, praznoj bazilici.

102.jpg
Autor
hkm.hr/Laudato/I.B.
Fotograf
screenshot/Facebook
Objavljeno:
 
20.05.2020 10:53
 

Dokumentarni film, u produkciji Adria Ton production, posvećen je stradanju Bazilike Presvetog Srca Isusova u Zagrebu koja unatoč svemu nije izgubila svoju ljepotu. Upravo je ona jedna od najoštećenijih građevina u razornom potresu koji je pogodio grad Zagreb 22. ožujka 2020.

Tornjevi, vanjski zidovi i krov su izdržali snažan potres, ali unutrašnjost bazilike nije. Više od jedne trećine stropa srušilo se na pod i uzrokovao golemu materijalnu štetu. Na tek uređenom koru, koji čeka povratak orgulja s obnove, stradala je ograda, a sam kor je netaknut. Križ s glavnom oltaru je slomljen, ali je slika Presvetog Srca ostala u dobrom stanju. Bazilika je proglašena neupotrebljivom i zabranjenom za korištenje.

Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec na društvenim se mrežama osvrnuo na stanje u razorenom Zagrebu, a posebno na ranjenu Baziliku.


- Mnogi ljudi nisu imali snage otići vidjeti svoj razrušen grad, selo, zavičaj. Svoj dom.
Jer u njima je ostala mladost, uspomene, ljubav...

Ne znam hoću li moći doći u svoj dom. Hoću li izdržati...
Hoću li moći vidjeti svoju ljubav, svoj dom. Porušen. Jer ona je moj dom.

U nju su me baka i djed i vodili dok ni hodao nisam.
U njoj primio prvu pričest,
Pjevao u zboru, krizmao se, slavio svoju mladu misu.

Na vjeronauk išao k njoj najprije zbog društva, sporta i simpatija da bi kraju čak Boga našao...
Zamislite!

U njoj sam imao najbolje prijatelje, upoznao sam legendarne i svete svećenike, časnu koja mi je bila kao majka.

Možda bolje kada dođem da sva vrata budu pomno zaključana. I da me nitko ne pusti unutra. Da mi nitko ne da uđem, da ne vidim svoju ljubav. Ranjenu.

Znam reći će neki pa to je samo kamenje. Nije. To nije samo kamenje.
Ta crkva ima dušu. Njeni zidovi su puni molitava, uzdaha, jecaja, plača, smijeha, sreće, pjesme nebeske. Ona je živa.

Mnoga obraćenja, ljubavi i brakovi su u noj začeti. Ispovijedi koje su mijenjale živote.

Ne dirajte mi moju ljubav. Ona je najljepša, ona je može biti ranjena. Samo spava.

Ili ako poradi ljute znatiželje nekako uđem krišom, pa je vidim razrušenu, pozovite anđele da pjevaju, da mi duša ne klone i srce me ne izda.

Ipak, znam ako i ne dođu anđeli, mladost će pjevati pjesmu novoga života.
Neće samo kamenje posložiti već i srca i duše obnoviti.

Znam Isuse. Jer ti si dvaput plakao. Nad mrtvim prijateljem i nad Hramom.

Plakao si kada je Anamarija poginula i uskrsnuo si je sebi isti dan.

Znam plakao si samnom kada si slušao ove mlade kako pjevaju pjesmu života, pjesmu pobjede.

Znam Isuse, da sve što si ti radio je otkupljeno.

Plakao si radi nas i s nama. Da nam i plač uskrsneš u vječnu sreću.

Jer ti si ljubav Isuse. I znam da iza suza dolaziš ti. Vječni Uskrs.

Hvala ti Isuse za ljubav - napisao je karmelićanin.


Pogledajte ovaj dirljivi trenutak iz kojeg izviru tisuće emocija.
 

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Glazba