Pripremajući se za 35. festival hrvatske duhovne glazbe «Uskrs fest», koji se održava večeras u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, dan uoči festivala izvođači su imali prilike poslušati predavanje dominikanca fr. Ante Bobaša s naslovnom temom «Pastoral glazbe». Predavanje je održano u Maloj dvorani dječačkog sjemeništa na Šalati.

Fr. Anto Bobaš, dominikanac i župnik župe Kraljice Svete Krunice na zagrebačkoj Koloniji, poznat je u svijetu duhovne glazbe ponajviše zahvaljujući dugotrajnom glazbenom angažmanom u svome bendu «Glasnici nade», koji su 1990. godine osnovali njegov brat Jadranko i on. I danas, nakon više od dvadeset godina posvećenih glazbi, dvojica braće sviraju i pjevaju, skladaju nove pjesme, trudeći se da svaka bude originalna i prepoznatljiva. Originalnost njihovog pristupa glazbi održala se do danas ne samo zato što sviraju «Christian Rock», specifičan oblik duhovne glazbe, nego i zato što su, kako ističe fr. Anto, uvijek svjesni da nastupaju u ime Nekoga, pisano velikim početnim slovom, u ime Isusa Krista. 

Svoje predavanje okupljenim izvođačima, koji će večeras obogatiti hrvatsku duhovnu scenu s petnaest novih pjesama, fr. Anto je započeo prisjećanjem na 1982. godinu, kada je zajedno sa svojim bratom došao u Zagreb kako bi poslušao veliki rock koncert koji se tada održavao u Domu sportova. Htjeli su uživo vidjeti sve one izvođače na čijoj su glazbi odrasli, čekali su satima ispred Doma sportova samo da bi ušli među prvima, zauzeli dobra mjesta i, ako im se posreći, možda uhvatili trzalicu ili neki drugi rekvizit nekog od svojih glazbenih uzora. 

Zanos koji je mladi Anto Bobaš tada osjećao prema rock glazbi, koja, kako kaže u njemu jednostavno živi i budi kreativnost i polet, nije splasnuo do danas. Međutim, tijekom svoga duhovnog izrastanja, uslijed odluke da stupi u dominikanski red i postane svećenik, sve se češće pojavljivalo jedno pitanje: zašto svi ti veliki glazbenici čiju glazbu toliko voli, uvijek moraju pjevati o nekim svjetovnim stvarima, zašto ne bi postojao bend koji će, uz glasne zvukove električne gitare i bubnjeva pjevati o Isusu? 

«Zašto trčati za nekim glazbenim zvjezdicama? Tko se danas sjeća tih bendova koji su '82. svirali u Zagrebu? Većine više nema, sve to dođe i prođe. Jedna je jedina Zvijezda koja nikada ne prolazi: Isus. On ostaje zauvijek, njemu treba pjevati.», razmišljao je Bobaš i odlučio osnovati bend: «Glasnici nade». Bio je to prvi bend rock izričaja na hrvatskoj duhovnoj glazbenoj sceni. 

U nastavku svoga predavanja slušatelji su saznali da se bend zbog svoga «žestokog» izričaja često susretao s kritikama, teško probijao na radio stanice, a dobivali su čak i pisma u kojima su bili vrijeđani i nazivani pogrdnim imenima. 

Danas je iza «Glasnika» šest albuma s oko 22 000 prodanih primjeraka. 

Glazbenicima je fr. Anto poručio da nikada ne zaborave da, baveći se duhovnom glazbom, ne pokazuju svoja dostignuća, ne gledaju sebe i svoje umijeće kao centar, nego uvijek nastupaju upravo kao glasnici jedinstvene Isusove poruke: «Kada je glazba u pitanju, nemojte nikada zaboraviti: sve pjesme koje ste napisali nisu vaše pjesme, nego su one pjesme nekoga drugoga. Bog vam je podario taj dar, iskoristite ga navješćujući kao što je Ivan Krstitelj naviještao: u ime Onoga koji će doći! U vašem poslu sve se mora vrtiti oko Isusa!» 

«Glasnici nade» nastupili su i pobijedili na Uskrs festu 2000. godine, s istoimenom pjesmom.