Zbog toga što se borio protiv ponižavanja umjetnika, često izjednačenih s položajem slugu, Bach je mijenjao gospodare i dvorove. Trebalo je prehraniti i mnogobrojnu djecu. U prvom braku rodilo ih se sedmero, u drugom trinaest. Od preživjelih, četiri sina afirmirala su se na glazbenom području. Posljednjih 27 godina života Bach je proveo u Leipzigu kao kantor u crkvi svetoga Tome. Napisao je u tom razdoblju mnoga crkvena djela, brojne fuge i tokate te komornu glazbu.

U golemom opusu Johanna Sebastiana Bacha nalazimo Muku po Ivanu, Mateju, Marku i Luki, Božićni oratorij, Magnificat, Umijeće fuge, Dobro ugođen klavir, Branderbuške koncerte i niz djela pisanih za različite instrumente.

Poslije smrti u 66. godini, nisu samo zamrle njegove orgulje već su osam desetljeća s koncertnih programa nestala i njegova djela. Bachova renesansa počela je 1829. kad je skladatelj i dirigent Felix Mendessohn izveo Muku po Mateju. Umjetnički svijet tek je tada shvatilo kako je Bach uzvisio glazbenu umjetnost često zapanjujuće smionom harmonizacijom i emocionalnom dubinom.

No vrhunac uzbuđenja izazvalo je 1834. izvođenje "Velike mise u h-molu", jednog od Bachovih djela neizmjerne umjetničke snage. Time je posmrtno ispravljena tragična zabluda skladateljeve generacije prema njegovoj genijalnoj glazbi. Njegove note prodavale su se u bescijenje, mnoge su se izgubile, a djela za života rijetko izvodila. Tadašnja kritika više ga je cijenila kao virtuoza na orguljama nego kao skladatelja. Koliko je malo razumijevanja bilo za Bacha, najbolje pokazuje podatak da je vrtlar nekoga grofa partiturom veličanstvene "Velike mise" zamatao voćke da se ne smrznu od mraza! Upravo praizvedba tog djela izazvala je 1834. u Berlinu pravu glazbenu senzaciju. Davno mrtvi Bach ponovno je otkriven pa je počela mahnita potraga za njegovim zagubljenim notnim listovima.

"Stari čudak", kako su Bacha nazivali u njegovo doba, dobio je u tom i mnogim drugim djelima dostojnu posmrtnu rehabilitaciju.