U svibnju 1824. godine glazbeni Beč danima je uzbuđeno iščekivao izvedbu novog djela svoga dugogodišnjeg sugrađanina Ludwiga van Beethovena. Kolale su svakakve priče o njegovu privatnom životu, posebice one o maestrovoj gluhoći: "Zaboga, kako će izgledati simfonija autora koji je ne može čuti?"

Navečer 7. svibnja znatiželjno je mnoštvo nagrnulo u Kartnertorm Theater. Deveta simfonija nastala je kao rezultat svih iskustava, razmišljanja i osjećaja velikog skladatelja. Ona je sinteza njegova cjelokupnog stvaralaštva. U tom je trenutku samo on to znao. Prvi put u povijesti simfonizma Beethoven je u posljednjem stavku uveo ljudski glas, soliste i zbor. Ostajući dosljedan humanist, u četvrtom je stavku Devete uglazbio riječi Schillerove Ode radosti. Veličanstveno je zazvučala ta himna bratstva i slobode čovjeka s pozivom – "Zagrlite se, milijuni!"

Prepuno je gledalište s neviđenim oduševljenjem prihvatilo novo djelo uzvikujući i autorovo ime.

No, Beethoven to nije čuo! Samo je pratio pokrete dirigenta i glazbenika te se činilo kako i sam sudjeluje u izvedbi. Ali, on je nepomično stajao u orkestru blizu dirigentskog pulta. Morali su ga okrenuti prema publici kako bi joj zahvalio. Sada je cijeli glazbeni Beč shvatio da je veliki skladatelj potpuno gluh te da je Deveta simfonija djelo genijalnog stvaratelja nastala u nadljudskoj borbi s pogubnom bolesti. Odlomak gioia, radost, proširili su svijetom tisuće glazbenika u najrazličitijim verzijama i on u svim prigodama donosi humanu poruku veselja životu što su je čovječanstvu uputili pjesnik Schiller i skladatelj Beethoven.

U sljedećih 200 godina mijenjala su se mišljenja o ovoj simfoniji. Neki su bili potpuno protiv vokalno-instrumentalne simfonije jer su smatrali da se tako izgubio smisao simfonije kao djela. Giuseppe Verdi je za IV. stavak simfonije rekao da je "loše sastavljen", a kritičar Louis Spohr "da Beethoven uopće nema ukusa o dobrom djelu. 4. stavak je monstruzan i bez ukusa, te je uporaba teksta Ode radosti trivijalan i glazba uz nju vulgarna". Wagner je rekao da je "vrhunac glazbe", a Karajan "da nitko nije skladao bolju simfoniju".

"Oda radosti" iz završnog dijela Devete simfonije danas je službena himna Europske Unije.