Vole izaći s prijateljima, popiti i pokoje pivo, a između ostalog, najviše vole rock'n'roll. Ono što, međutim, članove benda Cobus – Frana Reizla, Kristijana Lujića, Hrvoja Magdića i Bornu Mihaljevića – razlikuje od većine rokera jest to što oni pjevaju - Isusu. Prije svake probe obvezna je molitva, a odlučiti da budu upravo „oni koji slijede“, što je značenje imena Cobus („onaj koji slijedi“), govore članovi benda, uopće nije bilo teško.

„Kad smo počeli svirati, nismo striktno odlučili da ćemo biti kršćanski rock bend. To se jednostavno dogodilo. Nas četvorica dijelimo određene životne stavove i u tome smo se našli, a prije svega, mi smo vrlo dobri prijatelji“, objasnio je Fran Reizl te dodao kako Cobus, zapravo, uživa u činjenici da su i samim alternativcima alternativa. Kako kaže Reizl, mnogi, koji se na njihovim nastupima nađu prvi puta, ugodno se iznenade.

„Naši tekstovi drugačiji su od većine rock bendova, ali glazba je glazba. Volimo slušati Coldplay, U2, Prljavo Kazalište, Hillsong, Pepperse, Jinxe, Vatru, pa mislimo da se takav zvuk čuje i u našoj glazbi. Jedino što nas nećete vidjeti da ludujemo po pozornici i razbijamo gitare. Osim ponekad, kad se otkačimo.“, kroz smijeh govori Kristijan Lujić, koji, osim što svira u Cobusu, pjeva u još dva zbora.

Djevojke još nemaju

I ostali članovi benda aktivni su na drugim područjima pa uz fakultet, imaju poslove, dio su još nekih bendova i zborova, pa čak i kravat-pukovnije. „Imamo vremena za sve. Ključ je samo dobro planiranje“, otkrivaju Hrvoje Magdić i Borna Mihaljević.

Jedino za što trenutačno nemaju puno vremena, kažu momci, jesu djevojke. Nisu još naišle „one prave“, govore, ali kad se to dogodi, odvojit će i satak-dva za njih. „Vodit ćemo ih na nastupe, da vrište iz prvih redova“, šale se Cobusovci koji punu podršku imaju i od svojih obitelji, za koje kažu da su njihovi najveći obožavatelji, ali i od prijatelja koji su obvezni „inventar“ na svakoj njihovoj svirci.