Koncerte u dvorani Glazbenog društva, Musikvereina (Muzikferajna), izvodi Bečka filharminija, jedan od najboljih svjetskih orkestara.

Međutim, prvi koncert nije održan na Novu, već na Staru godinu, 31. prosinca 1939. Dirigirao je jedan od najvećih dirigenata u povijesti glazbe Klemens Kraus.

Otada nizala su se slavna dirigentska imena poput Josefa Kripsa i Herberta von Karajana sve do današnjih majstora dirigentskog štapića iz dalekih zemalja kao što su Japanac Ozawa i Indijac Mehta. No, nitko nije dugi niz godina, čak 24 zaredom, oduševljavao ljubitelje bečke popularne glazbe kao Austrijanac Willi Boskovsky, inače prvi violinist Filharmonije. Bio je voljen zbog uživljene i lepršave interpretacije i nesvakidašnjeg šarma.

U redoviti program sastavljen od djela obitelji Strauss, Johanna oca i njegovih sinova Johhana mlađeg, Josefa i Eduarda, probila su se i djela drugih autora. Publiku u dvorani, ukrašenoj vrhunskim cvjetnim aranžmanima, oduševljavaju kratke efektne skladbe. U stankama koncerta televizijsko uredništvo ORF-a u novije doba vješto ubacuje snimke dvoraca Hofburga i Schoenbrunna te baletne odlomke.

Najradije se slušaju valceri Priče iz bečke šume i Na lijepom plavom Dunavu te koračnica posvećena feldmaršalu Radetzkom. To brzo i veselo djelo obično se izvodi na kraju koncerta, a dirigent se okreće publici koja ritmičkim pljeskom sudjeluje u izvedbi.