Još 1976. godine, američkom glazbeniku Joelu Cohenu, tada zaposlenom na jednom francuskom radiju, pala je na pamet ideja o slavljenju glazbe kao takve, pa je predložio da se jedna takva cjelodnevna manifestacija održi na dan ljetnoga solsticija. Bivši francuski ministar kulture Jack Lang prihvatio je ideju 1981., a već godinu dana kasnije Svjetski dan glazbe zaživio je najprije u Francuskoj, no vremenom se proširio i na Belgiju, Njemačku, Švicarsku, Indiju, Pakistan i druge zemlje.

Od 2005. godine manifestacija je, uz slogan 'faites de la musique' (stvarajmo glazbu), međunarodnog karaktera, pa se diljem svijeta u više od sto zemalja, uključujući i Hrvatsku, organiziraju okupljanja brojnih glazbenika i jednaka se pažnja posvećuje različitim vrstama glazbe. Na koncertima se susreće amaterska glazbena scena s profesionalnom, ali i različiti glazbeni stilovi: rock, jazz, klasična glazba, DJ-evi i ostalo, pleše se, pjeva i zabavlja.

Organiziraju se besplatni koncerti i radionice s ciljem popularizacije glazbene kulture i sviranja instrumenata među mladima i svima koji se tako osjećaju. Glazbenici amateri i profesionalci ciljaju na što veći broj ljudi, pa se njihovi besplatni nastupi i koncerti organiziraju na gradskim trgovima, ulicama, ali i javnim prostorima poput muzeja, kolodvora i slično: toga dana nije neobično vidjeti simfonijski orkestar kako izvodi Mozartova djela u hladovini vašeg omiljenog parkića.

U kolijevci Svjetskoga dana glazbe, primjerice, toga je dana dopušteno izvući sav instrumentarij iz kuće, svirati do dugo u noć, a nitko vas ne smije prijaviti policiji zbog remećenja javnoga reda i mira.