Iako još uvijek nije započeo cjelodnevni rad Centra, toga dana korisnici su imali osiguran cjelodnevni boravak te su primali i razgovarali sa svima koji su ih željeli posjetiti.

Uz predstavnike medija, korisnike Centra posjetio je Romano Kristić, pročelnik Odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Osijeka, potpredsjednik Gradskog vijeća Grada Osijeka Drago Šerić te gradski vijećnik Dragutin Medvidović, koji su korisnicima darovali košaru različitih prehrambenih potrepštinama. S. Franciska Gjonaj u posjet je došla s učenicima 5b razreda OŠ ´Vladimir Becić´, a najmlađi su korisnike počastili kolačima.

Voditeljica O. Balatinac istaknula je da se unazad tri godine stanje u Centru tijekom ljetnog i zimskog perioda ne mijenja, tako da je prosjek 18 korisnika. Trenutno je 19 muškaraca, 2 žene, odnosno ukupno 21 korisnik, a ovo je jedini Centar za beskućnike do Karlovca i Varaždina.

Tijekom ljeta, uz najbolju volju Caritasa i Grada Osijeka, nastojao se za korisnike osigurati cjelodnevni boravak u Centru, no sredstva za to nisu pristigla. Zakon o socijalnoj skrbi predviđa da beskućnik koji boravi u prenoćištu ima cjelodnevni boravak i nema pravo na minimalnu naknadu, no ovaj Centar je dio godine prenoćište, a dio godine prihvatilište jer tijekom proljeća i ljeta korisnici imaju poludnevni boravak, što zakon ne prepoznaje. Stoga korisnici ovoga Centra za beskućnike već dvije godine ne primaju zajamčene minimalne naknade već samo 100 kn mjesečno kao jednokratnu potporu.

Isto tako nemaju pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje, nisu upisani u sustav Centra za socijalnu skrb te o njihovoj budućnosti sustav ne brine na adekvatan način.

Beskućnici su predstavnicima Grada i Županije iznijeli svoju problematiku, o kojoj je govorila i voditeljica. Pohvalili su skrb Caritasa, ali i izrazili svoje nezadovoljstvo zakonima po kojima ne mogu ostvariti svoja prava.

- Zahvalan sam Caritasu što imam mogućnosti gdje prenoćiti, a ostali dio dana sam ili na ulici ili na mjestima gdje volontiram te tako provedem dan. Ono što sve nas beskućnike zapravo tišti je to što u sustavu brige o beskućnicima zapravo nitko nema nikakvog rješenja kako da nam se pomogne da iziđemo iz te situacije. Nije rješenje da netko bude beskućnik sedam godina, kao što sam ja, ili više… Rješenje je da u roku od nekoliko mjeseci uz pomoć Centara za socijalnu skrb, Zavoda za zapošljavanje, Gradskog poglavarstva, Caritasa, dođemo do rješenja kako da iziđemo iz ove situacije. Nažalost, u sustavu u kojemu sada funkcioniramo nitko nema takva rješenja, a posebno Centar za socijalnu skrb koji nas čak nema ni u evidenciji i ne zna koliko je ljudi ovdje po imenu i prezimenu, ne zna naše probleme, a mi nemamo svoje socijalne radnike. Ovaj grad se brine o psima, što je jako lijepo, smještaju ih, sklanjaju sa ulice, ali mi hodamo ulicom i nitko za nas posebno ne brine - rekao je korisnik Mirko Žipovski.