Svečano euharistijsko slavlje, koje je okupilo oko 6 tisuća hodočasnika iz svih krajeva Domovine, predslavio je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup u zajedništvu sa oko četrdeset svećenika. Kod oltara su posluživali brojni ministranti župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Koleba iz zagrebačke Trnovčice, dok je pjevanje predvodio Mješoviti zbor župe sv. Josipa s Trešnjevke pod ravnanjem mo. Josipa Škvorca.

Na početku euharistijskog slavlja biskup je pozdravio upravitelja svetišta na odlasku, vlč. Zlatka Korena, kao i novoga, Domagoja Matoševića, potom nacionalnog koordinatora štovatelja Božjega milosrđa, o. Andrzeja Wośka SCJ, i svu braću svećenike.

- Pred Marijinim smo likom, ali s nama su tu još dvije osobe, nama drage i svete, a to su sv. Ivan Pavao II., papa, i sv. Faustina Kowalska, redovnica. Njihove moći su danas ovdje s nama. Kao da su osobno prisutni i žele zajedno s nama u ovoj euharistiji upućivati Bogu molitve zahvale i slave - rekao je uvodno biskup.

-Na početku svoje propovijedi, biskup Gorski je podjsetio da je sveti papa Ivan Pavao II., čiji se u spomendan u subotu slavio, ustanovio blagdan Božjega milosrđa, a štovanje toga Milosrđa proširilo se čitavim svijetom, i našom domovinom Hrvatskom.

- Zašto je to tako dodirnulo ljude?  Zato što svi želimo nekoga kome možemo doći, tko neće postavljati pitanja: 'Zašto si bio takav?', tko neće osuđivati naš život ili djela i tko će iza nas stati cijelim svojim bićem, do smrti, kao što je učinio Isus Krist – rekao je biskup Gorski.

 Biskup se osvrnuo na značenje Velikoga Pape za hrvatski narod. On se prvi zauzeo za proglašenje neovisnom Republike Hrvatske, a u jeku ratnih zbivanja nije se bojao doći u Hrvatsku donijeti utjehu i mir, kao i proglasiti blaženim kardinala Stepinca četiri godine kasnije. Papa je, dobro shvaćajući evanđeoski izraz: ´Milosrđe mi je milo, a ne žrtva´ prošao čitavom zemaljskom kuglom donoseći svakomu čovjeku lice milosrdnog Boga, lice Krista koji oprašta, novo lice Crkve koje prihvaća sve koji joj žele prići. „Živimo u vremenu i svjedoci smo izvrnutih vrjednota, izopačenih učenja, svjedoci smo kako se manipulira istinom, ruše se i negiraju evanđeoske vrijednosti, kako se obezvrjeđuje brak i život, kažu u ime slobode izbora, a zapravo zbog egoizma i neodgovornosti. I tko to čini? Nažalost, najvećim dijelom oni koji su kršteni. Vidimo da je Isusova poruka, od samih početaka bila izvrgnuta i lažima, osporavana iznutra klevetom, izvana razarana nekršćanskim životom samih nas kršćana. Nikada nije bilo jednostavno svjedočiti za Krista. Nikada nije bilo jednostavno biti Božji, i onako kako nas Pavao uči, rasti do punine, do Isusove mjere – istaknuo je biskup.

Biskup je okupljenim hodočasnicima uputio i riječi ohrabrenja i pozvao živjeti život nadahnut Evanđeljem, ljubeći Gospodina i čuvajući njegove zapovijedi, napose zapovijedi milosrđa prema drugima.

- Pozvani smozbog ljubavi prema Isusu Kristu, biti hrabri navjestitelji istine u vremenu laži i manipulacija, navjestitelji istine u Isusu Kristu, našem Spasitelju, hrabri svjedoci o svojoj  prošlosti i sadašnjosti – nastavio je biskup Gorski.

Upravo iz te ljubavi prema Kristu pozvani smo biti zaštitnici ugroženih u vremenu bezdušnog otimanja“ te  graditi zajedništvo jer je sve veća podijeljenost.

- Biti tihi molitelji u vremenu buke i bučnih riječi, ustrajni činitelji dobra makar se na naše dobro vraćalo zlim. To je odgovor na Isusovo pitanje: Ljubiš li me?' Konačno donijeti Krista drugome, omogućiti mu da ga upozna i da po njemu prispije u nebo što je najveći čin milosrđa koji mi ljudi možemo iskazati jedni drugima – zaključio je svoju propovijed biskup Mijo Gorski.

Nakon misnog slavlja hodočasnici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine, nakon čega je uslijedio križni put bistričkom kalvarijom temeljen na ulomcima iz Dnevnika sv. Faustine.

U 15 sati procesija se s Kalvarije uputila prema bazilici i svečano ušla kroz Vrata milosrđa. Izmoljena je krunica u čast Božjega milosrđa, litanije u čast sv. Ivana Pavla II., dok je o. Andrzej Wośko učinio i čin posvete svijeta i Domovine Božjemu milosrđu te pozvao sve prisutne da po povratku svojim domovima budu iskre koje će paliti srca bližnjih ljubavlju za Krista, za neizmjerno Božje milosrđe.