Hodočašće se održalo u godini kada se Hrvatska vojska ponovno vratila u Gospin grad Sinj. Na hodočašću su sudjelovali vojni ordinarij Jure Bogdan, generalni vikar Vojnog ordinarijata o. Jakov Mamić, OCD, biskupski vikari Vojnog ordinarijata don Marko Medo i fra Frano Musić, OFM, te ostali vojni i policijski kapelani.

Slavlje je počelo procesijom iz samostanskog dvorišta, Glavičkom ulicom preko Trga kralja Tomislava do crkve Čudotvorne Gospe Sinjske. U procesiji vijorile su se zastave postrojba MORH-a i MUP-a, stjegovi djelatnih postrojbi Oružanih snaga RH i braniteljskih udruga. Posebno su bila istaknuta četiri stijega: Republike Hrvatske, Svete Stolice, Vojnog ordinarijata i stijeg Čudotvorne Gospe Sinjske. Svirao je puhački orkestar Hrvatske vojske.

Nakon procesije uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio biskup Bogdan uz koncelebraciju o. Mamića, provincijala fra Joška Kodžomana, gvardijana fra Petra Klapeža, župnika fra Perice Maslaća i uz još 19-oricu svećenika. Na početku misnog slavlja sve je pozdravio provincijal Kodžoman.

U homiliji koju je temeljio na misnim čitanjima za blagdan sv. Marte, biskup je istaknuo važnost starozavjetnog lika Mojsija Božjeg izabranika, vođu Izabranog naroda.

- On vodi svoj narod kroz Sinajsku pustinju u obećanu zemlju. Put je dug, mukotrpan, nesiguran, izložen mnogim nevoljama. Najteže nevolje su one koje dolaze iznutra: sumnje, mrmljanja, pa i pobuna. On je čovjek od krvi i mesa sa svim svojim potrebama, ograničenjima. Svoju sigurnost i svoj program temelji u Bogu. S njim komunicira izravno u molitvi, tišini, u intimi i dubini svoga srca. Bog mu je jedina utjeha. Božja riječ svjetiljka je njegovim stopama, njegovim koracima i životnim izborima. U razmišljanju u osami osluškuje njegov glas. U svemu želi izvršiti njegovu volju. Tu su temelji i razlozi njegove duhovnosti, njegove upornosti, izdržljivosti, odlučnosti da ostvari životni zadatak i plan što ga Bog pred njega stavlja - rekao je biskup.

Govoreći o apostolu Ivanu naglašena je njegova definicija Boga: „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu".

Ljubav se ne može opisati, nacrtati, predočiti, izmjeriti nijednom mjerom. Ljubav se može osjetiti. Tu je tajna i tu je velika istina naše vjere. Put spoznaje Boga – upoznavanja Boga je svakako razumski put i zato studiramo filozofiju i teologiju i njima srodne pomoćne znanosti. Međutim, lakši put upoznavanja Boga je iskustveni, u našoj osobi, u našemu biću. To je put života u ljubavi, po ljubavi. Bog se očituje u čovjeku i po zakonu ljubavi. U drugome čitanju Ivan nas poziva na život u ljubavi. ˝Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga˝. Istinska, nesebična, altruistička ljubav, čista ljubav, bez interesa je od Boga. Bog joj je izvor i ishodište. I potom dodaje: ˝Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena˝.

Biskup je posebno naglasio važnost djelatne ljubavi u životu kršćana.

- Ako li se u našem svakodnevnom ponašanju ne očituje Božja ljubav, onda smo loši kršćani. Dobro je stoga, kad smo na hodočašću, kao što je ovo današnje, da ispitujemo vlastitu savjest pod tim vidom: Koliko se Božja ljubav očituje u mome životu najprije u vlastitoj obitelji, prema bračnome drugu, prema vlastitoj djeci i u mome profesionalnome radu, prema osobama koje je providnost stavila na moj životni put u svakodnevnome djelovanju? Govoreći o spomenu sv. Marte. biskup je istaknuo kako se najznačajnije Isusovo čudo učinjeno u javnosti dogodilo na traženje Marte i Marije. Ono i potvrđuje duboku prijateljsku povezanost Isusa s Lazarom, Martom i Marijom. Prijateljske veze nastale u Betaniji bile su realnost koja nagovješćuje veze ljubavi koje bi trebale ujediniti čovječanstvo s Bogom. Isus je cijenio prostor u jednoj kući koja bi mogla postati prva osnovna stanica Crkve, u kojoj je prepoznat, priznat i čašćen kao jedini Učitelj. Lazarove sestre Marta i Marija prihvaćaju Krista u vlastiti dom, svaka na svoj način. Marija ga prihvaća kao Učitelja kojeg želi slušati, čuti, a Marta se posvetila pripremanju večere, puna ljubavi i poštovanja prema gostu željela ga je lijepo primiti, počastiti. Različnost karaktera, upotrijebljen je od božanskog plana, jer su se one popunjavale za prihvaćanje Učitelja. U Marti i Mariji pronalazimo i sami sebe u našem pristupu Isusu i njegovu nauku. Njegovu riječ poput Mojsija i Ivana pažljivo slušamo, o njoj razmišljamo – kontempliramo. I nju onda pretačemo djelotvorno u praksu. Dao Bog da bi nas sve ovo hodočašće približilo još više Božjoj riječi i pomoglo nam da ju svakodnevno pretačemo u praksu - zaključio je biskup.

Nakon zahvalnih riječi gvardijana Klapeža, biskup Bogdan je pred Gospinim oltarom predvodio Posvetnu molitvu Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.

Na hodočašću su sudjelovali i vjernici župe Dubrava i Sitno Gornje sa župnikom don Jakoslavom Banićem te vjernici iz župe Lukač kod Virovitice sa župnikom don Markom Mesićem. Tim hodočašćem započela su hodočašća u svetište Gospe Sinjske - ususret svetkovini Velike Gospe.