U organizaciji toga prikazivanja sudjelovali su prof. dr. sc. Srećko Tomas, ispred Akademske zajednice „Ante Starčević“ HDZ-a Osječko-baranjske županije te župnik fra Dragutin Bedeničić, uz pristanak i dogovor s Ksenijom Abramović, direktoricom Laudato TV i urednicom portala laudato.hr, te Nadom Prkačin, redateljicom i scenaristicom filma.
 
Film je prikazan u srijedu 29. travnja 2015. iza večernje svete mise u 19:15 sati, što je prethodno bilo najavljeno na nedjeljnim svetim misama. Uz župnika, u organizaciju se aktivno uključio i kapelan fra Davor Filko. Projekcija je održana pred dvjestotinjak župljana i gostiju, a prije same projekcije župnik je pozdravio sve nazočne, navijestivši o kakvom se filmu radi te zahvalio svima koji su omogućili njegovu projekciju, napose Srećku Tomasu, kojeg je pozvao da pozdravi nazočne.
 
Tomas je okupljene pozdravio tradicionalnim hrvatskim kršćanskim pozdravom „Hvaljen Isus i Marija!“, ističući u svome govoru da su oni koji su poubijali 66 nevinih hercegovačkih franjevaca pokušali iz hrvatskoga naroda iskorijeniti i taj pozdrav i sve ono što su Hrvati primili od pokrštenja do današnjih dana. Nastavio je sljedećim riječima: „Žrtva 66 hercegovačkih franjevaca, što je središnja tema ovoga izvrsnog dokumentarnog filma, samo je otprilike jedna desetina od ukupno 663 poubijana svećenika, redovnika, redovnice i bogoslova u Drugom svjetskom ratu i poraću, prema brojkama koje je utvrdio don Anto Baković u svojoj knjizi Hrvatski martirologij XX. stoljeća. Kada se u obzir uzme njihova žrtva, uz brojne progone i zatvorske kazne naših duhovnih pastira i nadpastira, tijekom vladavine bezbožnog komunizma u Jugoslaviji, onda je žrtva koju je pretrpjela Crkva u Hrvata izuzetno velika. Tu treba pridodati i otprilike 1200 svećenika (podaci pronađeni u spisima Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama, sačuvani u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu) koji su nakon što je počinjen nečuven pokolj na Širokom Brijegu 7. veljače 1945. bili 'prisiljeni' otići u iseljeništvo, što je za hrvatske domovinske krajeve bio izrazito velik gubitak. Međutim, to je samo dio ukupne žrtve koju je podnio hrvatski narod tijekom Drugoga svjetskog rata i naročito u poraću, da spomenem samo Bleiburg i 'križne putove' 1945. No, bezbožne komunističke vlasti nastavile su progone i ubijanje Hrvata i nakon toga, a posebna su im poslastica bili hrvatski intelektualci, što napose uključuje katoličke svećenike, jer je jasno da su oni bili pri vrhu piramide hrvatske inteligencije. Koliki su bili razmjeri žrtve hrvatskog naroda u tom vremenu, svjedoči i izjava Titova bliskog suradnika Milovana Đilasa, koji je nakon razlaza s Titom, boraveći u inozemstvu pedesetih godina prošloga stoljeća, izjavio: 'Moralo je biti pobijeno 200 000 Hrvata kako bi Jugoslavija nastavila živjeti!'. Srećom, zahvaljujući našim braniteljima i čitavom hrvatskom narodu, ta je Jugoslavija 1990./91. prestala postojati.“
 
U nastavku svoga uvodnog govora Tomas je istaknuo sljedeće: „Ovaj dokumentarni film iznosi nam dio istine koja je premalo poznata u hrvatskom narodu. Zašto je tomu tako, može nam dati odgovor i činjenica da su komunističke vlasti nakon Drugoga svjetskog rata utjerale toliki strah u hrvatski narod, tako da nitko o njihovim zločinima nije 'smio' govoriti, osobito ne svojoj djeci, zbog bojazni za njihovu budućnost. Stoga su ljudi u Hercegovini, čiji su ovih 66 pobijenih franjevaca bliska ili daljnja rodbina, podatke o njihovim likvidacijama saznavali na kapaljku, tek nešto više tijekom Hrvatskoga proljeća, ali i dalje nedovoljno, jer je tadašnje hrvatsko buđenje ubrzo ušutkano novim progonima i tiranijom, osobito prema intelektualcima. Prema tome, vjerujem da će svima vama ovaj film biti zanimljiv i da će popuniti barem dio praznine iz naše povijesti, koju su nam ostavile bezbožne komunističke vlasti.“
 
Tomas se na kraju zahvalio župniku fra Dragutinu i kapelanu fra Davoru što su omogućili da se film prikaže u prostoru crkve, a posebno je istaknuo autoricu filma Nadu Prkačin koju je vladajuća nomenklatura „otjerala“ s HRT-a, kada je svojim radom pokazala domoljuban, bogoljuban i čovjekoljuban svjetonazor. Naposljetku, zahvalio je i Laudato internetskoj televiziji na čelu s Ksenijom Abramović, koja je spremno bez ikakve naknade ustupila film za prikazivanje.

Po završetku projekcije koju su svi nazočni odgledali s velikim interesom čuli su se vrlo pozitivni dojmovi i izrazi zahvalnosti što je projekcija omogućena i u župi Svete Obitelji.