Homiliju je izrekao biskup Gorski, koji je na početku istaknuo kako nam je Isus kao oporuku ostavio najljepši dar, otajstvo svoje blizine u kruhu i vinu.
 
- Htio je da njegova dobročinstva ostanu trajno kod nas, htio je da se duše naše, otkupljene njegovom krvlju, uvijek posvećuju njegovom mukom i stoga nama učenicima naređuje da neprestano vršimo ta otajstva vječnoga života – rekao je biskup Gorski te je istaknuo kako je Krist prisutan, istinski, stvarno i bitno, nepromijenjena je vjera Crkve i samo onaj koji tako vjeruje smije sjesti za euharistijski stol i blagovati.
 
Naglasio je kako tu stvarnu Kristovu prisutnost treba posebno naglašavati u vremenu u kojem realno postaje virtualno, nestaje intima tijela i duše, u kojem se sve želi kao u izlogu iznijeti na ulicu, u kojem se često od euharistije želi učiniti samo zanimljiva predstava, ili je oblikovati prema svojim prohtjevima. Podsjetio je biskup da euharistija nema svrhe bez nade u vječni život, te da blagujući kruh života Krist učvršćuje našu nadu te da tako i sami postajemo nada svijeta. Kako nam je potrebna ta nada u ovom sveopćem kaosu! Kako nam je potreban cilj u našim lutanjima, napomenuo je biskup Gorski.
 
U nastavku svoje homilije osvrnuo se na Isusovu gestu pranja nogu, koja je, kako je rekao, daleko iznad našeg razumijevanja kršćanstva. Krist se i danas saginje u poniznom činu služenja, saginje se u svojem Tijelu koje je Crkva. U svojim vjernim služi u ljubavi po našim bolnicama, našim staračkim domovima, našim ustanovama za djecu, po našim župnim Caritasima. Ta ljubav ima tako različite i bezbrojne oblike služenja, a svi se nadahnjuju i izviru iz otajstva euharistije.
 
- Ništa nas, braćo i sestre, napomenuo je biskup, ne smije pokolebati u nasljedovanju ponizne geste našeg Spasitelja, da služimo braću i sestre u ljubavi Kristovoj. Doista, nema euharistije bez pranja nogu, bez poniznog služenja braći i sestrama, bez djelatne ljubavi euharistija je neučinkovita – zaključio je biskup Gorski.
 
Po završetku homilije uslijedio je obred pranja nogu, a nakon popričesne molitve, kardinal Bozanić prenio je Presveti oltarski sakrament u Oltar Svetoga Križa, pokrajnji oltar zagrebačke katedrale.