Na misi su bile misionarke Ljubavi predvođene predstojnicom s. Marijom Korbe te štićenici, volonteri, prijatelji i podupiratelji redovnica, a bio je zamjetan i lijep broj redovnica i redovnika raznih družbi i zajednica.

Uvodeći u misu, biskup Šaško je rekao: ´Moleći danas za zagovor svete Terezije iz Kolkate, premda njezina svetost zahvaća cijelu Katoličku Crkvu i cijeli svijet, s pravom ju smijemo zvati i svetom Terezijom iz Zagreba, jer je toliko duboko povezana s Crkvom u našoj nadbiskupiji i sa Zagrebom, s hrvatskim svećenicima i redovnicima, da je danas naša radost iskrena i lako razumljiva. Neka nam ta blizina svetice pomogne da u svome životu prepoznamo potrebu za Božjim milosrđem. Ispitajmo svoju savjest misleći na bližnje koji trebaju našu vjeru, nadu i ljubav´.

U propovijedi je biskup ustvrdio ´gledajući lik svete Terezije, na poseban način prisutan u njenim sestrama, vidimo hodajuće Evanđelje koje nas tješi, raduje, ali i propituje kako mi živimo svoju vjeru; koje su nam središnje vrijednosti, kako se zauzimamo za svoje bližnje, gdje se očituje naša ljubav, počevši od odnosa u obitelji do naše nepokretnosti ili kršćanskoga nastojanja da hrvatsko društvo bude zahvaćeno i preobraženo Kristovim Duhom´.

Nastavljajući u tom duhu, rekao ´da nam sveta Terezija svjedoči ne samo o daru koji je ona od Boga primila i prihvatila, nego o jednostavnoj istini kako svijet može živjeti novost. Njezina je svetost istinski izazov zato što je nutarnje raspoloženje i stav dostupan svakomu; nitko ne može imati ispriku da je to svetost po mjeri određenih okolnosti", stoga „osjećamo da je to 'jednostavna svetost' koja privlači i kojoj se mnogi dive; svetost razvučena od najzabitijih kutaka bijede i oduzetoga dostojanstva u kojima se nastanio Isus, do najsjajnijih pozornica i najrazgranatijih medijskih mreža, na kojima najčešće vlada životni privid. Svetost je to koja pita kakav svijet uistinu želimo i svetost koja ujedno oduzima riječ svakomu tko odgovornost želi prebaciti na druge. I dok se čini da smo, s jedne strane, preslabi da bismo dokinuli nepravdu, skinuli teret koji dolazi od političkoga ili gospodarskoga sustava, s druge strane, možemo podijeliti kruh s gladnima, zaogrnuti gole, biti blizi tužnima. Odatle izvire novo vrelo koje mijenja i sustave.´

Spomenuvši pak sjećanja na susrete sa sv. Terezijom koja su se ovih dana mogla čuti, biskup Šaško se posebno zaustavio na onome kardinala Comastrija koji joj je kao mladi svećenik postao blizak i upijao ljepotu duhovnosti svete Terezije.

Tako ga je Majka Terezija pitala ´Koliko sati moliš svakoga dana?´, na njegovu zbunjenost, jer je očekivao druga pitanja poput onih o karitativnome djelovanju, Majka Terezija uzela je njegove ruke i stavila ih među svoje, kao da mu želi prenijeti ono što joj leži duboko na srcu. Zatim mu se povjerila: ´Sine moj, bez Boga smo previše siromašni, da bismo mogli pomoći siromasima! Vodi računa o tome da sam ja samo sirota žena koja moli. Dok molim, Bog mi u srce stavlja svoju ljubav, te tako mogu voljeti siromahe. Moleći!´

- 'Tajna' Majke Terezije je sva u tome: u njezinoj vjeri koja moli; žena koja bijedu otklanja molitvom. To je važno za nas, kao pojedince i kao Crkvu: da ne idemo putem pomaganja bližnjima bez vjere i bez odnosa s Isusom Kristom. Pohvalna je svaka pomoć i socijalna skrb, ali Crkva živi otajstvo Isusa Krista, bez kojega ne možemo učiniti ništa - istaknuo je biskup Šaško.

Zanimljivo je da pred tom ženom, svijet koji je redovito agresivan prema pobožnosti, gubi snagu i aroganciju, jer su plodovi te pobožnosti neosporni. A Majka Terezija pak nije bila fascinirana ozračjem ljudskih veličina, pred zemaljskim uspjesima i dosezima, jer je svakoga dana bila u dodiru s porazom toga svijeta, rekao je biskup.

Navodeći primjer odbijanja donacije jedne vile kada je to Majka Terezija obrazložila riječima „ono što mi ne treba, što mi ne služi, opterećuje me", biskup je istaknuo kako je to „pouka žene koja je i u najobilnijim darovima gledala najsiromašnije, usmjeravala ljude prema vječnosti i sve mjerila u konačnici vječnim, da duša ne oteža zemaljskim. A mjera za vječnost je ljubav kojom se mjeri i naša sloboda. Majka Terezija bila je slobodna žena, te je upravo u Kristovoj slobodi koristila svoj ugled i viđenost, da bi pomogla drugima".

U tom je kontekstu biskup Šaško podsjetio, da naš kršćanski poziv, ´bez obzira gdje se nalazili kao vjernici, jest baš to: u slobodi reći 'da' Božjoj volji; moliti za srce koje tu volju osjeća i koje je spremno odazvati joj se´.

Nakon popričesne molitve i otpjevanog ´Tebe Boga hvalimo´ riječ zahvale izrekla je s. Marija Korbe.

- Crkva, Majka svetaca uzdižući na čast oltara svete i blažene oduvijek pruža vjernicima primjer svetosti u nasljedovanju Krista te ih poziva na ostvarenje evanđeoskog ideala svetosti: na život u Božjoj blizini, na ljubav prema Bogu i čovjeku. Sveta Majka Terezija taj je poziv čula, prihvatila i u životu provodila. Danas njezina svetost stoji pred svima, pojedincima i zajednicama kao trajan uzor i nadahnuće za život svetosti. I svima nama potrebna je njezina jednostavnost života, duh molitve, milosrđa, ljubavi prema svima, žar obrane života, skromnost, odricanje, zauzimanje za najsiromašnije. Potreban nam je njezin osmjeh na licu - rekla je s. Marija.

Posebno je pak zahvalila predvoditelju slavlja, a preko njega zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću za sva dobročinstva Crkve zagrebačke za njihove štićenike i siromahe.

Na kraju je svima zahvalila za molitvu, blizinu i zajedništvo: „hvala za sve dobro što ga činite za naše štićenike i siromahe, za našu redovničku zajednicu i kuću misionarki ljubavi u Zagrebu. Molite za nas da Božje djelo koje je po sv. Majci Tereziji posijano u svijetu, da to sjeme djela ljubavi, karizma i apostolat raste i donosi mnogo lijepih plodova. Neka osmjeh s lica koji nam je ostavila sv. Majka Terezija bude prisutan u radosti i nadi, u žalostima i tjeskobama našeg života".

Nakon blagoslova vjernici su iskazali čašćenje relikvije krvi sv. Majke Terezije. Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao zbor redovnica i redovnika.