Obred blagoslova, nakon zahvalnog večernjeg euharistijskog slavlja u župnoj crkvi Pohođenja BDM, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Podsjetio je kako je 1. kolovoza 1991. godine započelo progonstvo stanovnika Aljmaša, a sedam godina poslije povratak je označio obnovu srušenih domova i spaljene crkve te je 1. kolovoza 2004. dovršeno marijansko svetište u kojemu 2015. Crkva blagoslivlja „kip Uskrsloga Krista koji podsjeća da je Krist vidljiva slika nevidljivoga Boga i trajno svjedoči da poslije svakog Velikog petka dolazi uskrsna pobjeda“.

Nadahnut evanđeoskom riječju, nadbiskup je istaknuo kako snaga izvire u Božjoj riječi i vjeri s kojom se prevladavaju sve poteškoće, no život u vjeri za nepropadljive ideale zahtijeva žrtve, kao u Domovinskom ratu i sada: „Teško nam je prihvatiti žrtvu zbog nekih vrijednosti i ideala. Židovi mrmljaju i ljute se na Mojsija u pustinji na putu iz Egipta u Obećanu zemlju. Toliko puta se ta biblijska zgoda ponavljala i ponavlja i danas dok su neki za vrijeme Domovinskog rata, promjene gospodarskog i političkog sustava te u vrijeme poratne obnove i sada u izgradnji demokratskog sustava plaču za bivšom državom i komunističkim sustavom, te dok zbog poteškoća s kojima se susrećemo napadaju hrvatsku državu i novu vlast. Bježimo od svake žrtve i mislimo starim mentalitetom stvarati novi sustav. Odazvati se Isusovu pozivu znači biti Izraelac koji napušta egipatske lonce i koji kroz poteškoće i pustinju ide u obećanu zemlju. Tranzicijsko vrijeme, hod kroz pustinju je tegoban, zahtjevan i nije lak“, rekao je nadbiskup.

„Onaj koji je Bogu povjerovao, taj ne prihvaća nikakvu odstupnicu, niti računa na neku drugu mogućnost. On u poteškoćama ne ostavlja svoju domovinu, ne ide u inozemstvo. Ljudi su ovdje ginuli radi slobode svoje domovine i zato čovjek vjernik danas, ako baš nije prisiljen jer godinama nema baš nikakvog posla, ne napušta svoje domovine i svoje radno mjesto da bi u inozemstvu dobio nešto veću plaću, nego ostaje kod kuće i gradi svoju domovinu. Pitanje je: vjerujemo li Isusu, vjerujemo li njemu da on svojih nikad ne ostavlja. Za euharistijskim stolom blagujemo kruh vjere, kruh sebedarja, kruh ljubavi, kruh spremnosti na žrtvu i kruh uskrsne preobrazbe po kojoj ovaj svijet postaje prostorom Kraljevstva Božjega“, zaključio je mons. Hranić u propovijedi. 

Nakon mise uslijedila je procesija na križni put na brdu Kalvarija gdje je nadbiskup blagoslovio kip Isusova Uskrsnuća.