Blagoslov temeljnog kamena za spomen kuću nadbiskupu Stadleru
Đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić blagoslovio je 20. lipnja u župi Uznesenja BDM u slavonskobrodskom naselju Brodskom Vinogorju u Rasadničkoj ulici kamen temeljac i novo gradilište spomen kuće sluzi Božjem Josipu Stadleru, prvom vrhbosanskom nadbiskupu.
Provincijalna glavarica Služavki Maloga Isusa iz Sarajeva s. Admirata Lučić pozdravila je na početku svećenike, vjernike i predstavnike vlasti, svoje susestre i ostale redovnice koji su na tom važnom događaju bili nazočni.
Naglasila je kako su nakon 173 godine od Stadlerova rođenja i 135 godine od njegova posvećenja za biskupa, nadahnute njegovim idejama i ljubavi prema Bogu i Malom Isusu, željele da ta spomen kuća bude ponovo dom molitve, dom susreta obitelj, dom u kojem će se na suvremen način moći vidjeti njegov život i djelo, jer je Stadler rano ostao bez roditelja i obiteljskog doma upravo u Slavonskom Brodu.
U prizemlju spomen kuće predviđena je multimedijalna dvorana za trajnu postavu i prezentaciju providonosnog Stadlerova životnog puta. O svemu će uz druge vjernike brinuti redovnička zajednica sestara. Nacrte zdanja načinio je tim Leko biro iz Slavonskog Broda, a radove će izvoditi građevinsko poduzeće Akropola iz Đakova.
Povelju o gradnji spomen kuće, koja će zajedno s križem, koje su sestre nosile i medaljicom s likom djeteta Isusa, koju i sada sestre nose te grumenom zemlje iz Nazareta i iz Bosne, stijegom Srca Milosrdnog Isusa i Gospinom krunicom, biti ugrađene u temelje, pročitao je mons. Pavo Jurišić, postulator kauze sluge Božjeg Josipa Stadlera.
Povelju su uz nadbiskupa Hranića i mons. Jurišića potpisali vrhovna glavarica s. Radoslava Radek, provincijalna glavarica s. Admirata Lućić i slavonskobrodski dekan Ivan Lenić.
Govoreći o životu i djelu tog velikog čovjeka koji je puno toga sagradio, ostvario, nadbiskup Hranić je naglasio kako je ipak najveće što je Stadler učinio to je što je utemeljio družbu Služavki Maloga Isusa, koje nastavljaju njegovo djelo.
U Slavonski Brod sestre su došle 1992. s kolonom izbjeglica, jer su svi njihovi samostani u Bosni bili porušeni. Kupile su jednu kuću u kojoj ih je tada bilo sedamdesetak i pastoralno su djelovale pri župi u Brodskom Vinogorju. Kada se stvorila mogućnost povratka u Bosnu obnovile su svoje samostane i vratile se. Vodstvo kuće u Slavonskom Brodu predale su jednoj obitelji koja skrbi za starije i nemoćne, tako da danas u jednoj maloj kući u toj župi žive tek starije tri sestre, koje tiho djeluju kroz molitvu.
