Već tradicionalno za svečev blagdan Bračani i njihovi gosti hodočaste do te ranoromaničke crkve na čijim je ostacima misu predslavio župnik Nerežišća, Dračevice i Donjega Humca Ljubomir Galov uz koncelebraciju župnika Milne, Ložišća i Bobovišća Tonči Kusanović, župnika Splitske i Dola Marko Plančić, župnika Pučišća Andro Ursić i župnika Selaca i Gornjega Humca Jakša Rubinić.

Pozdravljajući okupljene hodočasnike koji su se po ugodnu vremenu uputili prema bračkome vrhu, predslavitelj je povezao uspon prema Vidovoj gori s usponom prema životnim vrhuncima.
„Ovdje nas je okupio Isus Krist za kojega je posvjedočio i sv. Vid, mladić mučen i pogubljen za Dioklecijanova vremena. Pozvani smo težiti prema vrhuncima. Gospodin nas poziva da uvijek idemo prema gore poput sv. Vida“, rekao je na početku molitvenoga skupa Ljubomir Galov, podsjetivši kako su u čast toga sveca podignute brojne crkve.

Govoreći o kršćanima u svijetu koji bi trebali biti svjedoci vjere, podsjetio je kako je osim vanjskoga vida potreban i unutarnji vid, a to je snaga vjere.

„Kršćani su u materijalnome svijetu uvijek na udaru i progonjeni. Kršćanstvo koje ne krvari nije kršćanstvo. Kršćani koje se vrijeđa, omalovažava i napada znak su da su na Kristovu putu. Molimo Gospodina da budemo hrabri svjedoci Njegove ljubavi u ovome svijetu“, poručio je u propovijedi.

Crkva na čijim je ostacima slavljena misa prvi put se spominje u najstarijemu sačuvanom zapisniku vizitacije otoka iz 1579. g. veronskoga biskupa Augustina Valiera, kada je ta crkva pripadala župi Škrip. Početkom 20. st. njezinu obnovu pokrenuo je nerežiški župnik Kuzma Vučetić, ali se od toga odustalo. Svojom veličinom crkva Sv. Vida bila je najveća crkva iz toga razdoblja na otoku Braču.