Velečasni Francis je u Republici Panami gdje radi kao istraživač Kongregacije za kauze svetih na slučaju navodnog čuda; pojavljivanja krvi na raspelu. Kad saznaje da je krv bila mješavina boje i ulja, a navodno čudo lažno, planira se vratiti prvim letom u Vatikan.
Na terenu vlč. Francis upoznaje vođu radnika, skromnog i čestitog Armanda, kojeg pokušava nagovoriti da raspusti skup. U tom trenutku nastaju neredi izazvani od nepoznatih počinitelja i Armando odvede vlč. Francisa u svoju kuću, na sigurno. Tamo velečasni saznaje da su se ovakve stvari već događale, i da su nasilni neredi iscenirani od strane politike.
Armandova žena Sophia krije mu da je trudna, u strahu da će ga to još više uznemiriti. S obzirom da nemaju osnove za život i da im je situacija neizvjesna, ona u očaju moli svetog Judu Tadeja da ju kod Gospodina zagovara i da dijete ne dođe na ovaj svijet. Jednu večer njezino stanje se naglo jako pogorša. Nakon što je stabilizirana, doktor objasni Armandu da je Sophia bila trudna ali da su izgubili dijete te da je sutradan moraju premjestiti u bolnicu na njegu. Sophia traži razgovor sa vlč. Francisom, zbog toga što osjeća krivnju. Smatra da je odgovorna za gubitak trudnoće, zbog svoje molbe u očaju. Moli da je odvedu u crkvu kako bi u ispovijedi tražila Gospodina oprost, i pomolila se za zagovor svetom Judi Tadeju.
U bolnici, na rutinskom pregledu prije čišćenja ploda, doktori preslušavaju Sophiu. Iako je djetetovo srce na prijašnjim pregledima prestalo kucati, ovaj put doktori začuju djetetovo srce. Ponovno pregledavaju Sophiu i ustanovljuju da joj se stanje potpuno poboljšalo, te proglašavaju to čudom.
U međuvremenu je cementara pristala na zahtjeve radnika, te su se svi vratili na svoja radna mjesta. Velečasni Francis se vraća u Rim predstaviti ovaj slučaj Kongregaciji za kauze svetih.