U povodu desete obljetnice smrti svećenika Zdravka Arića, prvog župnika našičke župe Gospe Fatimske, u subotu 18. srpnja večernje euharistijsko slavlje u istoj župi predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević.

Započinjući homiliju, biskup je rekao kako niti velika vrućina koja ovih dana vlada u Hrvatskoj ne uspijeva oslabiti još uvijek dokraja neodgovorena pitanja o životu i smrti svećenika Zdravka Arića.

Biskup se usredotočio na Isusov oproštajni govor i njegovu tvrdnju o tome da odlazi s ovoga svijeta kako bi u domu Oca njegova pripravio stanove za svoje učenike, da i oni budu ondje gdje je on. Protumačio je kako kućom nazivamo zidove koje podižemo, ali da oni nisu dovoljni kako bi ona postala dom. Tome ne pridonosi ništa materijalno što u kuću unosimo, nego ona postaje dom i obitelj kada njezini stanovnici žive uzajamno poštovanje, međusobno se obogaćuju ljubavlju, kad među njima pobjeđuje dobrota i plemenitost, rekao je biskup Škvorčević. Tada nastaje stanje u kojem se svatko osjeća potvrđen u svojoj slobodi i dostojanstvu, uzdignut na razinu života na koju nepogrešivo osjeća da je pozvan, pojasnio je biskup.

Požeški je biskup uputio i na činjenicu da „sva ta naša ljudska nastojanja ostaju bez konačnog uspjeha jer smo bića ranjena zlom te se i naše zajedništvo doma i obitelji ostvaruje u toj sjeni“.

„Naše iskustvo ljepote obiteljskog doma ima svoje puno ostvarenje u onim odnosima s Bogom u koje nas uspostavlja Isus Krist svojom ljubavlju kojom je pobijedio zlo i smrt, te je to naše određenje za vječnost po Božjem naumu“, protumačio je biskup.

U tom svjetlu Isusov govor o kući i domu, putu, životu i istini ima sasvim posebnu snagu jer se Bog u njemu zauzeo za nas svojom ljubavlju te čovjekov život nije niti u smrti izgubljen projekt, nego prijelaz iz privremenog u vječno, raspadljivog u neraspadljivo, smrtnog u pobjedu života, naglasio je biskup Škvorčevi. Još je dodao kako bi „bez Božjeg djela u Isusu Kristu naš prolazni život na ovome svijetu bio podatak Božje nemoći pred silama zla i smrti“, te je zahvalio Bogu za domišljatost njegove ljubavi u kojoj i život i smrt mladog svećenika Zdravka Arića imaju svoj smisao.

Homiliju je biskup zaključio riječima „Svećeniče Zdravko! Poput svetog Ivana očima vjere na obzoru novog neba i nove zemlje gledao si smisao svoga života i smrti, a kao svećenik služio ljudima u prepoznavanju Božje istine o njima. Hvala ti što si tijekom svoga jednogodišnjeg služenja ovoj župnoj zajednici bio ljudima putokaz Božjeg nauma o njima. Uvjereni smo da se sada nalaziš u domu Oca svoga, da živiš puninu zajedništva s Isusom Kristom kojem si vjerovao i služio cijeloga života“.