Zahvaljujući za primljene milosti te moleći za daljnju Božju potporu po Gospinom zagovoru, a napose za dobro domovine Hrvatske čiji dan neovisnosti je istoga dana obilježavan, pod geslom, ´Hvala ti, Majko, uz nas vijek budi, tko će nam pomoć, ako ne ti!´, slavljeno je šest misnih slavlja, a središnje hodočasničko slavlje uz domaćeg župnika Ivana Lenića i nekoliko svećenika predslavio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić.

Osvrćući se na Evanđelje toga dana nadbiskup Hranić u svojoj je homiliji progovorio o zadaćama roditelja, napose samom odgoju djece i mladih. Svjestan kako je to odgovorna, zahtjevna, a ponekad i stresna stvarnost, koja zahtijeva puno ljubavi, takta, strpljenja, praštanja, milosrđa  ustvrdio je da su blagost, dobrota, postojanost, služenje, nesebičnost, duh žrtve, praštanja i milosrđa najbolje metode u odgoju djece.  

- Po odgoju takve djece i osoba mijenja se lice društva. Po ljudima koji dopuštaju da ih odgaja Božja pedagogija, Bog sam mijenja lice ove zemlje; naše ljudsko društvo postaje humanije, plemenitije, solidarnije, ima osjećaja za sve osobito za one na rubu društva - rekao je nadbiskup.

Upozorio je da suvremeni europski sustav odgoja i obrazovanja odustaje od cjelovitog odgoja i promaknuća čovjeka, te svoje ciljeve usmjerava isključivo prema tržištu i materijalnom probitku.

- Takva pedagogija, prožeta individualizmom, pragmatizmom i konzumizmom želi dokinuti važnost uloge milosrdnog Samarijanca u životu čovjeka i društva. Ona njeguje ideologiju mesijanizma vlastitog interesa i sebične ljubavi, a lažno se predstavlja kao humana i zauzeta u brizi za čovjeka – istaknuo je nadbiskup Hranić.

Ustvrdio je kako nam najbolji primjer kako odgajati čovjeka za ljudskost, humanost, iskazivanje ljubavi i dobrote prema onima koji su slabi može biti milosrdni Samarijanac.

- Kada se prave proračuni za one koji su na rubu, koji su najsiromašniji, za one s invaliditetom, za bolesne, za stare, za one koji trebaju pomoć - za njih je uvijek najmanje novca, a sve zato što smo zaboravili na milosrdnog Samarijanca, i na to da je on itekako i danas potreban ljudskom društvu. I kada u odgoju na njega zaboravimo, onda sve više tonemo – upozori je nadbiskup.

Također je upozorio da briga za one koji su slabi, bolesni gurnuti na rub pripada biti onoga što Crkva jest, i njezine sličnosti s Gospodinom jer, je to bit i zadaća i cilj cjelovitog odgoja.

Posvijestio je kako smo kao kršćani inače, a posebno na Dan hrvatske neovisnosti, dužni zahvaljivati Gospodinu i moliti da se Duh Sveti spusti na sve naše roditelje, na našu domovinu, na sve odgovorne u našem društvu, na sve građane Lijepe Naše.  

Vrlo poticajne i od nazočnih vjernika pomno slušane bile su homilije nekoliko župnika s područja nadbiskupije, koji su predvodili ostala misna slavlja. Sve su isticale ulogu obitelji napose roditelja u odgoju djece i mladih, posebice vjerskom odgoju.

Kod popodnevne mise svoje župno jubilejsko hodočašće u ovo Gospino svetište upriličili su vjernici župe Svete Obitelji iz grada predvođeni župnikom Davidom Sluganovićem.

Brojni vjernici su pristupili ispovijedi, sudjelovali kod zajedničkih pobožnosti, osobno i u hodočasničkim skupinama molili pred Gospinim likom, te molili milost jubilejskoga oprosta.