Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) uspostavljena je kao pokret koji je u povijesno datim okolnostima odigrao ključnu ulogu u svrgavanju jugoslavenskog komunističkog režima i stvaranju nezavisne hrvatske države. Zamisao njegova utemeljitelja dr. Franje Tuđmana bila je stvaranje stožerne političke snage koja bi prihvaćala pozitivne, a odbacivala negativne silnice hrvatske povijesti te razvila u snažnu političku stranku, piše sr. sc. Sanja Bilač u Hrvatskom tjedniku od 22. ožujka 2018.

Sveobuhvatnim političkim programom ostvaren je nacionalni preporod. U iznimno teškim okolnostima HDZ preuzima odgovornost za sudbinu hrvatskog naroda. Iako je od samog osnutka bio meta napada, a brojnim pokušajima pokušavala se preuzeti kontrola nad strankom, njezin utemeljitelj dr. Franjo Tuđman uvijek je pokazivao državničku mudrost, čestitost, ljubav za Domovinu i sav hrvatski narod ma gdje bio.

Povijest je pokazala kako niti jedan predsjednik stranke poslije njega nije bio dostojan djela i zamisli prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana i kako su se samo prigodno (u vrijeme izbora) "kitili Tuđmanovim perjem".

Nakon smrti dr. Franje Tuđmana, a dolaskom Ive Sanadera i Jadranke Kosor započinje odricanje od političke platforme koju je zacrtao njezin utemeljitelj dr. Franjo Tuđman. Pod vodstvom Ive Sanadera i Jadranke Kosor provodi se izdaja ideje na kojoj je nastao HDZ, a stranka pretvara u političkog mastodonta od kojeg je u programskom smislu danas ostao samo njegov logotip.

Ni članstvo, a ni politička javnost nisu se usudili, a niti imali hrabrosti priznati kako je izvršena nakaradna transformacija iz nacionalnog pokreta u interesno povezanu klijentelističku skupinu okupljenu oko vodstva stranke.

'Gluho' i 'nijemo' vodstvo i članovi u vrhu stranke promatrali su pljačku Domovine, izdaju nacionalnih interesa i razaranje HDZ-a. Istodobno, da bi sačuvali političku vlast u stranci i državi namjerno su zaustavili unutarstranačke demokratske izbore (jedan član, jedan glas na svim razinama, od gradskog odbora do predsjednika stranke) i tako omogućili sebi duuugi politički život; onemogućili protok pozitivnih misli, ideja, članova; stranku sveli na djelovanje dupelizaca, dodovorica i prevrtljivaca. Taj koncept vođenja stranke traje do današnjega dana. Posljedice su razorne!

Unutar stranačkim izbornim sustavom eliminirana je volja članstva i uspostavljena diktatura unutar same stranke. Stvarane su neprihvatljive koalicije sa pojedincima i strankama. Eliminirana dijaspora kako bi se spriječio njihov utjecaj koji je u suprotnosti sa politikama koje provode izdajnička vodstva.

Dozvolilo se difamiranje i ozloglašavanje Domovinskog rata. Nacionalni heroji, pobjednički generali izručivani su političkom sudištu koje je imalo zadatak relatizivirati krivnju za krvavi rat i njegove posljedice. Hrvati u BIH su izdani. Sve su to bile politike vodstva HDZ-a nakon dr. Franje Tuđmana.

Danas je jasno kako članstvo HDZ-a, a ni hrvatski narod uglavnom nije shvatio ozbiljnost dolaska aktualnog predsjednika Andreja Plenkovića na čelnu stranačku funkciju. Činjenica kako je riječ ne samo o osobi duboko odanoj politici Bruxellesa što se pokazuje pogubnim za hrvatsku politiku već čovjeku koji pokazuje takvu hladnoću, rezerviranost i neosjetljivost za hrvatski narod, domoljublje i posebno HDZ.

Hrvatska je izdana, ugrožena joj je budućnost, njezina samostalnost i suverenitet. Andrej Plenković podredio je cijeli HDZ napucima i dekretima svojih gospodara. Mirno. Bez emocija. Hladno uvodi neprihvatljive ideologije u hrvatsko društvo. Okrenuo je leđa katoličkoj crkvi i vjernicima.

Na djelu je brutalno rušenje nacionalnih vrijednosti, tradicije i ignoriranje vlastite povijesti s ciljem podređivanja hrvatskog naroda i države političkim i financijskim elitama koje upravljaju EU-om.

Eutanazirani HDZ umire. Teško je vjerovati kako se nešto moralno može pokrenuti u hranidbenom lancu predatora koji ga nagrizaju već gotovo 20 godina.