U propovijedi je bilo riječi o vrijednostima i vječnosti. Ljude danas opterećuje mnogo toga pa ne vide prave vrijednosti. Kao da su u nesvjesnom stanju, puštaju da ih život poput vode nosi, ne vide i ne biraju prave, trajne  vrijednosti kao što su:  sloboda, pravda, istina, hrabrost, povjerenje, razboritost, mudrost, ljubav, vjernost...Ako se čovjeku njegov život ne čini dobrim, ako  postoje opterećenja u njegovu životu, ona mogu biti izbjegnuta izborom pravih vrijednosti.

Čovjek je stvoren kao slobodno biće, ima slobodu izbora. Može vjerovati, a ne mora. Može izabrati istinu koja će ga osloboditi, a ne mora. Ima ih koji su čuli Božju riječ i vjeruju, a ima i onih koji  ne vjeruju, a psuju Boga u kojega ne vjeruju. Čovjek je stvoren na sliku Božju, ljubljeno je dijete Božje i ne treba se Boga bojati, ne treba djecu plašiti Božjom kaznom.                                                                                                                               
U današnjem evanđelju po Luki  čuli smo da je  Isus  slao svoje apostole da naviještaju kraljevstvo Božje. Kako se navjestitelji Božje riječi trebaju ponašati? Moraju biti vjerodostojni. I njihova vanjština  mora biti u skladu s onim što naviještaju. Isus ih šalje bez ikakvih sredstava da propovijedaju govoreći im neka ih  primaju i  hranu im daju oni kojima propovijedaju – jer radnik je vrijedan svoje plaće. Danas to pokatkad u ovome svijetu nije tako jer ima radnika koji rade, a ne primaju plaću, a ima i  onih koji nemaju posla…

Gradeći prosperitet neutemeljen na pravim, trajnim  vrijednostima, današnje društvo gradi  taj prosperitet na prolaznim vrijednostima, slično čovjeku koji temelji svoju kuću na pijesku. Valja tražiti prave vrijednosti i u njima težiti za vječnošću.

Nakon svete mise u okviru duhovne obnove obitelji vlč. Krunoslav Pačalat  govorio je o  bračnim odnosima proisteklim iz sakramenta ženidbe. Tema današnjeg  izlaganja bila je Kvalitetom do bračnog  života i blagostanja u obitelji, preciznije bilo je riječi  o  održavanju i neodržavanju bračnog odnosa. Neodržavanjem bračnog odnosa bračni se par osjeća  neslobodno, čak ugroženo. Događa se tada i da  bračni drug onoga drugog  jedva podnosi. Prevladava tada samo optuživanje bračnog druga.

Za održavanje bračnoga odnosa bitno je svakodnevno potvrđivanje i uvažavanje bračnoga partnera.  Mora biti otvoreno prostora za osobnu slobodu i iskreni dijalog neopterećen prošlošću. Bračni par mora sebe i svoj odnos staviti na prvo mjesto, a ne djecu, pa će biti obiteljskoga sklada. Vlč. Pačalat slikovito je usporedio je bračni život s osovinom na kolima  koja nosi sav teret i osobnosti obaju supružnika i ne podnosi nagle zaokrete  jer se tada lomi. Stoga se oboje supružnika trebaju truditi da se ta osovina ne ošteti i ne slomi. Izlaganje je potkrijepio upečatljivim  primjerima iz svoje svećeničke prakse.