'I duboko me smiri pjesma, možda jedina, mog nekada učitelja, velikoga filozofa i teologa, a mlad je umro – kao Isus, u 33. godini života. Bio je to franjevac Bonaventura Ćuk (+1940.). Po njemu su mi nadjenuli ime. Pjesmi je dao naslov 'Hoću li i ja u raj'. Ona nije upitna, nego umolna i umilna. Sjeća me riječi sv. Ivana, miljenika Isusova: 'Bog je veći od srca našega' (Iv 3,20). I tom se pjesmom, dragi čitatelju, molim za svoju i tvoju smrt. Za moj i tvoj grob. Za moju i tvoju vječnost', često je govorio fra Bonaventura Duda.

Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!

Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.

Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.

Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.

Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!

Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…

fra Bonaventura Ćuk