U srijedu 16 studenoga, u 19 sati, u velikoj dvorani palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 11, održat će se predstavljanje knjige ''Nikola Šubić Zrinski u hrvatskom stihu'' (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2016.) koju su priredili akademik Josip Bratulić, Vladimir Lončarević i Božidar Petrač.

Uvodno će govoriti akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i predsjednik Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke, a knjigu će predstaviti akademik Josip Bratulić i Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika. Stihove će kazivati dramski umjetnik Joško Ševo.

Riječ je o pregledu hrvatskoga lirskoga i epskoga pjesništva te drame u stihu, dakle svih stihovnih autorskih djela koja su objavljena od prvoga spjeva Vazetje Sigeta grada Brne Karnarutića iz 1584. do pjesme Nagrada od zlata Krste Špoljara iz 1957.

Knjiga donosi cjelovite ili u odlomcima hrvatske spjevove iz 16. i 17. stoljeća: osim spomenuta Karnarutićeva epilija, Trublju slovinsku Vladislava Menčetića, dijelove epa Petra Zrinskoga Adrijanskoga mora sirena i epa Odiljenje sigetsko Pavla Rittera Vitezovića. Lik Nikole Šubića Zrinskoga kao pjesnička tema doživljava pravi procvat u tijeku 19. stoljeća, osobito oko obilježavanja 300. obljetnice Sigetske bitke kada gotovo nije bilo hrvatskoga pjesnika koji mu nije posvetio pjesmu: od Dimitrije Demetra, Mate Topalovića i Stjepana Ilijaševića, do Ivana Kukuljevića Sakcinskoga i Jovana Subotića, od Petra Preradovića, Ivana Trnskoga do Vladislava Vežića, od Ivana Dežmana, Velimira Gaja i Franje Markovića, do Ivana Zahara, Andrije Palmovića i Ante Tresića Pavičića.

Osim toga, priređivači su izabrali i tri usmene narodne pjesme kao uzorne primjere hrvatskoga usmenoga pjesništva: Pjesmu o Sigetu, Ban Mikloš Zrinjski u Sigetu gradu i Od Zrina Mikola. Predgovor Sigetska epopeja u hrvatskoj književnosti napisao je akademik Josip Bratulić, a bilješke o pjesnicima sastavio je Vladimir Lončarević.

Knjiga jasno svjedoči kako je Sigetska tema prisutna već četiri i pol stoljeća u hrvatskoj književnosti i kulturi.

Ukorijenjena je u hrvatskoglagoljskoj književnosti prvim pisanim svjedočanstvom, prisutna je živo i plodno u kasnoj renesansi kao i u manirizmu, bila je dobro prihvaćena u baroku, prešla je u prosvjetiteljstvo, a bila je i u temeljima hrvatske nacionalne integracije u 19. stoljeću.

Izoštravala je spoznaje o biti slobode i samožrtvovanja u 20. stoljeću. Ona je u sebi nosila poruke obrane domovine, kulturnoga identiteta, osobne i narodne slobode i svako povijesno vrijeme moglo je u njoj naći klice za svoju identifikaciju s dobrom i napretkom, u domovini, Europi i svijetu.