Svečano misno slavlje za poginule, umrle i nestale branitelje u Domovinskom ratu 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja proslavljeno je u novoizgrađenoj kninskoj Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta Crkvu koju je dan ranije posvetio domaći dijecezanski biskup šibenski mons. Ante Ivas.

Šibenski je biskup na početku uputio riječi dobrodošlice. Ističući da je danas dan domovinske zahvalnosti hrvatskog naroda za dar mira, biskup je rekao: „Ovo je dan zahvalnosti svim hrvatskim braniteljima od Udbine i Zrina, od Vukovara do Knina, svim poginulima i živima koji nikad nisu otimali tuđe, nego krvlju i životom i žrtvom branili svoj komad svete zemlje. Jer zemlja je i mati i dijete koju nam Bog dade da u njoj živimo po njegovim zakonima u slobodi djece Božje, da bude dobro i blagoslovljeno nama i našoj djeci poslije nas, zauvijek.“

Započinjući homiliju zagrebački je nadbiskup u središte slavlja stavio zahvalnost: „Ovdje u Kninu susreću se naša prošlost i sadašnjost, ovdje se isprepliće naša crkvenost i naše narodno biće, ovdje su duboki korijeni našega kršćanskog identiteta i odavde se bolje vide prijelomnice hoda hrvatskoga naroda kroz povijest. No, ovdje smo ponajprije radi toga da bismo zahvalili Bogu i hrvatskim braniteljima za slobodnu domovinu.“
 
Imenujući novoposvećenu crkvu u Kninu crkvom „Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta“ „dajemo do znanja da je i Marija u temelju naše vjere, naše predanosti, odanosti i zahvalnosti Bogu, kako osobne tako i cijeloga naroda“, rekao je nadbiskup.
 
Osvrćući se da pročitanu Božju riječ, nadbiskup je rekao kako je u njenom središtu „pouzdanje u Gospodina“ koje je „izvor utjehe, nade i istinske ljudske sreće“.
 
 
Svjedoci smo događaja koji nisu protumačivi bez Božje prisutnosti i pomoći
 
„Dragi vjernici, s pouzdanjem u Boga došli smo danas u ovaj grad. Knin je danas hodočasnički grad, a ova crkva svetište domovinske zahvalnosti“, naglasio je nadbiskup dodajući: „Neprevarljivim očima duše zagledani u svoju povijest, svjesni okolnosti koje su nas dopratile do ove točke, mi se sjećamo, i mi svjedočimo, ovdje, pred Bogom, da su se prvih dana mjeseca kolovoza godine 1995. upravo u Kninu, simbolički otključala vrata kroz koja je hrvatska domovina oslobođena. Hrvatski branitelji i redarstvenici tada su ušli u Knin, noseći u srcima svoje supruge, djecu, očeve i majke, braću i sestre, obitelji, gradove od Vukovara do Dubrovnika, i cijeli narod.“
 
Simbolično je kako je veličanstvena pobjeda izvojevana na blagdan Gospe Snježne što podsjeća da je Gospin zagovor „bio presudan u čudu hrvatske obrane i oslobođenja“, istaknuo je nadbiskup.
 
„Danas mirno slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dan hrvatskih branitelja, jer su i visoke međunarodne institucije potvrdile da je oslobađanje Hrvatske bila časna misija hrvatskih vojnika, i da je jedini motiv hrvatske države bio uspostava pravednoga mira.“
 
Današnji je dan, dan zahvalnosti i za radost koja je preplavila Hrvate i prije dvadeset godina „jer smo svjedoci događaja koji nisu protumačivi bez Božje prisutnosti i pomoći. Neki će govoriti o iznenađujućemu tijeku i okolnostima, o stručno izvršenoj akciji, dok mi vidimo čudo oslobađanja koje su ostvarili hrabri ljudi, ispunjeni pouzdanjem u Boga“, naglasio je nadbiskup.
 
 
Nakon „Oluje“ hrvatske su vlasi pozivale srpsko stanovništvo da ostanu mirni u svojoj domovini
 
„Kako je moguće da danas netko optužuje Hrvatsku za protjerivanje, nazvano etničkim čišćenjem, kada su upravo Hrvati i pripadnici nesrpskog stanovništva s tog okupiranog područja bili u jesen 1991. godine protjerani, morali ostaviti svoja ognjišta i sve što su imali, a mnogi su među njima bili i pogubljeni. Opustošeno je na tom području 68 katoličkih župa, a prognano oko 100.000 katoličkih vjernika (…) pogaženo je svjedočanstvo našeg tisućljetnog katoličkog života“, podsjetio je zagrebački nadbiskup dodajući: „Smijemo ovdje ustvrditi da neki koji danas optužuju druge ili su zagovarali postupke takvog čišćenja, ili su šutjeli kad su mogli i morali govoriti, ili su i sami u njima sudjelovali.“
 
Kada je započela akcija oslobađanja, hrvatske su vlasi pozivale srpsko stanovništvo da ostanu mirni u svojoj domovini, no oni su bježali, podsjetio je nadbiskup i riječima blagopokojnog kardinala sluge Božjega Franje Kuharića, istaknuo je tri razloga toga: „Toliki su bili indoktrinirani idejom Velike Srbije da nisu htjeli nipošto prihvatiti realnost države Hrvatske da bi u njoj živjeli kao njezini ravnopravni građani; I njihove vlasti su dale zapovijed da odlaze“, a „treći razlog je osjećaj krivnje“ jer su mnogi sudjelovali u uništavanju hrvatskog i katoličkog na tom području.
 
„Nažalost, bilo je nakon vojno-redarstvene akcije i slučajeva pljačkanja i paljenja srpskih kuća, bilo je i žrtava“, rekao je kardinal Bozanić ističući: „Zbog toga treba žaliti. Danas se s ljudskim i kršćanskim pijetetom spominjemo svih žrtava rata devedesetih godina prošloga stoljeća na hrvatskim prostorima, a kao vjernici molimo pokoj njihovim dušama.“
 
„Premda smo istinski tražili mir, spremni na pomirbu i opraštanje, osjetili smo silinu zla koje pred sobom nije imalo nikakva obzira niti mjeru čovještva“, prisjetio se zagrebački nadbiskup.
 
„Dragi vjernici, što smo zapravo tražili?“, zapitao je nadbiskup odgovarajući: „Da se prekine nasilje, da se obrišu suze, da se ljudi vrate u svoje domove, da se našemu narodu priznaju prava koja imaju drugi narodi, da se poštuje na referendumu demokratski očitovana volja hrvatskih građana za državom Hrvatskom.“
 
„Dok nam se i danas čini da su neke stvari nakon oslobađanja krenule u pogrešnome smjeru „moramo se ozbiljno pitati: Gdje smo sve bili nevjerni Bogu; koliko smo se od njega udaljili i bili nedovoljno ponizni; gdje smo trebali, a nismo svjedočili pouzdanje u njega?“, poručio je kardinal.
 
 
Hrvatska čezne za unutarnjim prijateljem!
 
„Hrvatska danas živi novo razdoblje svoje povijesti u suvremenom zajedništvu europskih zemalja. Potrebno je otvarati se novim izazovima europskog društva, ali istodobno čuvati i promicati hrvatski identitet i hrvatsko zajedništvo“, potaknuo je kardinal Bozanić.
 
„Devedesetih godina prošloga stoljeća hrvatski je čovjek iskusio svu milinu zajedništva, solidarnosti, mudrosti, znanja, požrtvovnosti i napose žive vjere, što se pretvorilo u spasonosni koridor prema miru. Upravo te vrednote treba izučavati, na njih podsjećati i njih mudro ugrađivati u školske i akademske sustave, u gospodarske strategije, u dugoročne razvojne planove, u pronatalitetne politike“, pozvao je kardinal govoreći kako se s tim temeljima građani Hrvatske mogu nositi sa svim problemima.
 
„Hrvatska čezne za unutarnjim prijateljem! Zato kao zagrebački nadbiskup, molim tebe, hrvatski politički dužnosniče, da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; molim tebe, koji radiš u sudstvu, tebe u kulturi, tebe u znanosti, tebe u sportu, tebe u medijima, tebe u gospodarstvu da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; pozivam tebe, brate i sestro u vjeri, gdje god bili, da budete prijatelji narodu svomu! Ovdje u Kninu obraćam se i vama poštovani sugrađani srpske nacionalnosti: budite prijatelji zajedničke nam domovine Hrvatske. Ovdje su naši korijeni, ovdje nam je zajednička sadašnjost i budućnost“, pozvao je kardinal.
 
Na kraju je nadbiskup još jednom podsjetio kako je Bog taj koji nam je darovao ovu zemlju „u kojoj možemo zahvalno živjeti čuvajući vrijednosti života i obitelji; u kojoj se treba naći dovoljno posla za sve; koja može razveseliti srce i čovjeka učiniti čovječnijim.“ Na to podsjeća i hrvatska himna koja „nigdje izrijekom ne spominje Boga, no svakim stihom upućuje na Stvoritelja“, koji ju je jedini mogao stvoriti takvu lijepu.
 
Zaključujući homiliju nadbiskup je još jednom pozvao na molitvu za Domovinu i stavio ju pod Božju očinsku brigu, a „mi Mu kao pradjedovski zavjet ostavljamo vjernost i zahvalnost“.
 
Preporučujući ju zagovoru Gospe, nadbiskup je molio: „U srcu tvoga starodrevnog Knina, primi naš zavjet, vrjedniji od zlata; blagoslov spusti s nebeskih visina, Ti, Kraljice i Majko Hrvata.“

Svim hrvatskim braniteljima, građanima, građankama i domoljubima čestitao je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. „Naše vrijednosti, obitelj, domovina, vjera žive od sjećanja i zahvalnosti. Stoga budimo zahvalni i sjećajmo se onih koji su nas zadužili, koji su dali svoje živote i dijelove svoga tijela. Molimo neprestano za njih kao i za naše nestale, njihove obitelji, molimo za sve ljude koji su nevini patili. Neka nam živi vječna i jedina domovina Hrvatska, neka je čuva i štiti moćni zagovor naše Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Neka nam je svima sretno u novom desetljeću slavljena najvećih naših vrijednosti, naše vjere i nacije“, poručio je provincijal Kodžoman.

U koncelebraciji sa zagrebačkim nadbiskupom bilo je mnogo drugih nadbiskupa i biskupa predvođenih predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije Želimirom Puljićem, biskupa iz BiH, mostarsko-duvanjski Ratko Perić i vojni Tomo Vukšić, provincijala i provincijalki s predsjednikom Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jurom Šarčevićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Kodžomanom, mnoštvom drugih svećenika, uz prisustvo brojnih redovnika i redovnica.
 
Za vrijeme liturgijskog slavlja pjevao je zbor Gospe od zdravlja iz Splita pod vodstvom fra Stipice Grgata.

Misi je prisustvovala i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, predstavnici najvišeg političkog i vojnog vrha, saborski zastupnici, predstavnici branitelja i braniteljskih udruga, kao i velik broj vjernika koji su ispunili prostor crkve i oko nje.

Po završetku mise, uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća ispred spomenika Hrvatske pobjede „Oluja 95“.