Na hodočašću od 29. travnja do 3. svibnja 2017. bilo je šezdesetak maturanata Katoličke gimnazije u Požegi i Katoličke klasične gimnazije u Virovitici koji su se na taj način spomenuli desete obljetnice osnutka svojih škola.
 
Na putu prema Rimu, hodočasnici su se 29. travnja svratili u Asiz i ondje u bazilici sv. Franje Asiškog slavili svetu misu.
 
U homiliji se biskup osvrnuo na trenutačne poteškoće oko prelaska hrvatsko-slovenske granice, podsjetivši hodočasnike da granice nisu tek stvarnost oko nas i izvan nas, nego su one u nama, i da je važno danas zapitati se kako prijeći onu granicu koja se zove smrt. Usporedivši hodočasnike s učenicima koji u dnevnom evanđeoskom ulomku uz Isusovu pomoć lađicom po uzburkanom moru uspijevaju prijeći na drugu obalu, ustvrdio je kako mi u svojim srcima osjećamo da smo stvoreni za drugu obalu postojanja kamo nam valja stići.
 
Spomenuo je kako je sv. Franjo shvatio kako se na tu obalu ne može prispjeti kao trgovac, vitez, ili neki drugi društveni djelatnik nego da njegovu lađicu po uzburkanom moru ovozemaljskog života preko smrtne granice na obalu vječnog života može dovesti jedino Isus Krist, Put, Istina i Život.
 
Biskup je pozvao nazočne vjernike da se ispitaju što je njima najvažnije u životu, da se na ovom hodočašću poput sv. Franje ražare u svojoj vjeri i opredjeljenju za njega kao jedinu svoju nadu i smisao života.
 
Završavajući homiliju biskup je zamolio sv. Franju da pomogne požeškim hodočasnicima te budu oduševljeniji za Isusa Krista, i da ga svjedoče drugima kao svoju životnu radost i smisao, sadašnjost i budućnost.
 
Sutradan, u nedjelju, 30. travnja požeški hodočasnici su se okupili u bazilici Svetog Petra  gdje je biskup Antun na oltaru Katedre sv. Petra predvodio svečano euharistijsko slavlje zahvalnosti Bogu, sv. Petru i njegovu nasljedniku sv. Ivanu Pavlu II., utemeljitelju Požeške biskupije za njezinu uspostavu i 20-godišnje djelovanje.
 
Pozdravljajući na početku misnog slavlja biskup Antun podsjetio je da je ova bazilika izgrađena nad grobom sv. Petra. te da je papa Ivan VIII. ovdje na svetkovinu Uzašašća Gospodinova 879. godine blagoslovio kneza Branimira i hrvatski narod, nazvavši ga narodom  sv. Petra.
 
Pored toga rekao je da je ovdje o 1100. obljetnici toga događaja 1979. godine papa Ivan Pavao II. upravo 30. travnja kao nekoć Ivan VIII. uzdigao svoje ruke da bi blagoslovio hrvatski narod, i tada je prvi puta u povijesti jedan papa slavio misu na hrvatskom jeziku, naglasivši da je taj snažni događaj duboko upisan u našu povijest.
 
Promišljajući u homiliji evanđeoski ulomak o Isusovu hodu  s dvojicom učenika na putu u Emaus, biskup je ustvrdio kako je Gospodin tijekom svoga javnog djelovanja hodao sa svojim učenicima putovima Palestine da bi s njima ušao u jedno drugačije i dublje zajedništvo negoli je bračno, nastojeći ih uputiti u istinu Božju o njima samima i učiniti ih dionicima božanskog života. Rekao je kako su njegovi učenici pritom razmišljali na ljudski način te ih je on često puta morao prekoravati, pa i samom Petru uputiti tvrde riječi: 'Nosi se od mene, Sotono, jer ne misliš po Božju, nego misliš po ljudsku', kad ga je Petar htio poštedjeti muke i smrti kojom će spasiti svijet. I toga Petra čujemo kako na blagdan Pedesetnice progovara kao novi Petar, nakon što je s uskrslim Isusom prohodao četrdeset dana, i zajedno s ostalim učenicima kroz to vrijeme stekao - ne neko akademsko, teoretsko znanje - nego konkretno iskustvo da je Isus živ.
 
Naglasivši da je naš hrvatski narod već trinaest stoljeća dionik tog zajedništva s uskrslim Isusom Kristom u njegovoj Katoličkoj Crkvi, biskup je rekao kako danas zajedno sa svima nazočnima želi zahvaliti Bogu što je po služenju Petrovih nasljednika do hrvatskog naroda prispjelo apostolsko svjedočanstvo o Isusu Kristu živom i pobjedniku nad smrću.
 
Pozvao je hodočasnike na zahvalnost za one blagoslove koje je hrvatski narod tijekom trinaest stoljeća primao od nasljednika sv. Petra, te na poseban način zahvale za dvadesetogodišnje zajedništvo naše Požeške mjesne Crkve, koja će Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom, 24. rujna ove godine u Požegi posvjedočiti kako poput učenika u Emausu hodi s Uskrslim koji joj tumači istinu Božju o čovjeku i u lomljenju kruha otvara oči za njegovu blizinu po kojoj se ostvaruje punina života.
 
Trećega dana hodočašća, 1. svibnja hodočasnici su se okupili u Bazilici Svete Marije Velike  na euharistijsko slavlje koje je na glavnom papinskom oltaru zajedno sa svećenicima predvodio biskup Antun.
 
Pozdravljajući nazočne, podsjetio ih je da se nalaze u jednoj od četiri rimskih patrijarhalnih bazilika, koja je izgrađena nakon što je Efeški sabor 431. godine proglasio Blaženu Djevicu Mariju Bogorodicom. Pozvao ih je da svoje hrvatsko marijansko srce sjedine s tolikima koji su kroz stoljeća hodočastili u ovu crkvu, među njima i bl. Alojzije Stepinac koji je u ovoj bazilici slavio svoju mladu misu.
 
Polazeći od naviještenog evanđeoskog ulomka u kojem Isus pokreće raspravu o kruhu, biskup je u homiliji kazao kako ljudi redovito predstavljaju tko su po onome što su školom postigli, što rade ili tko su na društvenoj ljestvici postigli. Istaknuo je kako Isus za sebe veli 'Ja sam kruh života' i da je time ustvrdio tko on jest u najdubljoj stvarnosti svoga bića. Biskup je spomenuo kako je ''krušnost'' način Isusova života i kako on našu smrtnu sudbinu preobraća u život po onome što on jest u sebi samome. On je ljubav koja se poput kruha troši i polaže za druge te na taj način sjedinjuje s drugima poput kruha koji se stapa s nama u jedno kad ga blagujemo. Kazao je da je Isus svoju ''krušnost'' očitovao dokraja na križu, kad je sebe dao za nas, te nam se trajno daruje u euharistijskom kruhu i hrani svojom ljubavlju, kojom pobjeđuje smrt.
 
Rekao je da je uvjeren kako sudionici ovog hodočašća osjećaju svu dramu našeg postojanja, i da se s pravom brinu kako si priskrbiti kruh svagdanji u svojoj hrvatskoj domovini, izrazivši nadu da će se u njoj pokrenuti takav gospodarski sustav koji će svima osigurati dostajan život.
 
Četvrtog dana hodočašća, 2. svibnja, misno slavlje predvodio je biskup Antun u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima.
 
Podsjetivši ih da se nalaze u crkvi sv. Jeronima gdje je od 15. stoljeća do danas naš čovjek hrvatskom dušom iskazivao poštovanje nasljednicima sv. Petra, i svjedočio kako Isusa Krista prihvaća kao svoj smisao i  svoju sudbinu, biskup je rekao hodočasnicima da su se oni večeras uključili u dugu povijest hrvatske vjernosti u ovom svetom gradu, i posvjedočili kako i današnji hrvatski, slavonski, požeški čovjek poštuje Svetog Oca, voli Isusa Krista u njegovoj Crkvi.
 
Tumačeći evanđeoski ulomak u kojem Isus za sebe kaže da je kruh, biskup je u homiliji ustvrdio da kruh ima smisla samo ako ga netko blaguje, i blagujući ga potroši te se na taj način on pretvori u život i postane dio onoga koji ga blaguje.
 
Poželio je hodočasnicima da iz Rima donesu u svoje župe i u svoje obitelji tu istinu o nama, pozvavši ih da sudjeluju u proslavi Trećega biskupijskoga euharistijskog kongresa, a da u njegovoj pripravi nastoje poticati one koji su hladni na Isusovo euharistijsko otajstvo te se u svetoj misi približe Isusu Kristu a u svetoj pričesti postanu dionicima njegove pobjede nad smrću.
 
Osvrnuvši se na prvo čitanje koje govori o mučeničkoj smrti đakona Stjepana, ustvrdio je da je on svoj život položio iz ljubavi za Isusa Krista. Podsjetio ih je također da su ovih dana išli tragom kršćanskih mučenika, od sv. Petra i Pavla do tolikih drugih, koji su bili progonjeni zato što smisao svog života nisu pronalazili u onome što je odredila ondašnja kultura i način života, nego u Isusu Kristu, spremni iz ljubavi i život položiti za njega.
 
Naglasio je kako postoji velika razlika između kršćanskih mučenika u čijem umiranju nema ni traga mržnje, od terorista samoubojica u čijem je umiranju prisutna mržnja koja razara i njih i druge.
 
Upozorio je, ako u Hrvatskoj ponestane ljudi čija će srca biti otvorena za prisutnost Duha Svetoga, koji svojim svjetlom prosvjetljuje i pokreće ljude spremne živjeti za drugoga, Hrvatska neće imati budućnosti. To je istaknuto i geslom 20. obljetnice Požeške biskupije i Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa: ''Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja'', kazao je biskup.
 
Ako je Isus Krist pobijedio po malobrojnim ljudima ovdje u Rimu kad ih je progonio moćni rimski imperij, onda će pobijediti i danas u nama i među nama, ako ga prihvatimo kao svoju snagu, nadahnuće, sudbinu i smisao, naglasio je.
 
U srijedu, 3. svibnja požeški hodočasnici na čelu s biskupom Antunom bili nazočili su na Trgu sv. Petra audijenciji s papom Franjom. Posebno su se obradovali što je njihova prisutnost bila najavljena na hrvatskom jeziku. Sveti Otac ih je pozdravio sljedećim riječima:
 
- Od srca pozdravljam hrvatske hodočasnike, a osobito svećenike, nastavnike, sjemeništarce i maturante katoličkih gimnazija iz Požeške biskupije, zajedno s njihovim biskupom Antunom Škvorčevićem, koji su došli na grob Apostola Petra kako bi potvrdili vlastitu vjeru u prigodi dvadesete obljetnice osnutka Biskupije. Dragi prijatelji, u uskrsnoj radosti zahvalite Gospodinu za sve darove koje vam daje te u kršćanskoj nadi hodite hrabro naprijed, odgovarajući svakodnevno na Isusov poziv da ga slijedite kao njegovi učenici. Na tome putu neka vas prati nebeski zagovor Blažene Djevice Marije i Svetoga Ivana Pavla II., koji je i osnovao vašu Biskupiju. Obećavam vam svoju duhovnu blizinu te udjeljujem vama i vašim obiteljima apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! – rekao je Papa.