Sudomaćin emisije vlč. Robert Šreter pojasnio je značenje obreda Velikog tjedna, te uputio savjete kako ih proslaviti unutar obitelji.

 

- Veliki tjedan predstavlja nešto posebno. Osjećamo ga na poseban način, i to nije samo izvanjsko. Zaista su to središnja otajstva naše vjere, i tu je toliko zbijeno - snažnoga preko riječi što nam se poručuje. Na Veliki četvrtak uvijek su dvije mise. U katedralama u svakoj biskupiji održava se Misa posvete ulja, tijekom koje se obnavljaju svećenička obećanja i posvećuje ulje. Biskup ordinarij posvećuje ulje koje će se koristiti za sakrament krštenja, potvrde i bolesničkog pomazanja. Ove godine to je odgođeno za neki drugi termin. Druga Misa koja se održava je Misa Večere Gospodnje. Svaka Misa je znak vraćanja u dvoranu, ali na veliki četvrtak to je ipak na posebna. Na toj večeri je ustanovljen sakrament svetog reda i Euharistija. To je izvorište naše vjere. Bez euharistije nema nas kršćana. Euharistija je ono bitno, ono stožerno u našoj vjeri. Tada se dijeli i pričest pod obje prilike, i čini se obred pranja nogu. Isus je na posljednjoj večeri učinio tu gestu u znak poniznosti i služenja. Moramo biti kao on spremni na služenje – kazao je vlč. Šreter.

 

Obred na Veliki petak - objasnio je vlč. Šreter - je jedini dan u godini kada se ne slavi sveta Misa.

 

- Presveto se pohranjuje u drugi oltar gdje će stajati do Vazmenog bdijenja. Tada će se vratiti na svoje izvorno mjesto. Tijekom Velikog petka oltar se ogoli. Crkva pokazuje žalost, nema svete Mise. Na taj dan se vrši i obred ljubljenja križa. Ove godine ćemo obrede pratiti preko TV-a. Možemo imati križ na stolu, ja vjerujem da svi koji budu pratili obrede da će se itekako uživiti u taj trenutak. Nedostatak fizičke prisutnosti koji ćemo osjetiti može u nama probuditi još veću potrebu za Isusom. To nas može potaknuti da kada radimo znak križa, da to ne radimo reda radi, da to ne bude samo gesta koju činimo automatizmom. Već je to znak Trojedinoga Boga. Znak križa trebamo doživljavati ozbiljno i živjeti vjeru koju označava križ.

 

Vlč. Šreter je također objasnio na koji se način može blagosloviti hrana koju će obitelji blagovati na Uskrs.

 

- Mnogi se brinu kako ćemo imati Uskrs bez blagoslova hrane. Bitno je da mi nemamo Uskrs bez Uskrsa. Hrana dolazi kao posljedica Kristovog uskrsnuća. Biskupi su dali odredbu da mogu roditelji blagosloviti hranu. Otac ili majka mogu to blagosloviti. Neka se obitelj okupi oko stola i neka izmole zajedničku molitvu i neka blagoslove hranu. Smisao blagoslivljanja hrane je da se sjetimo Božje prisutnosti, da se sjetimo da smo ju dobili od Njega. Bitno je da se nađemo kao obitelj za obiteljskim stolom. Stavlja se šunka, jaja, gibanica, luk, vino, što god imamo pri ruci i što god ćemo blagovati. Nije bitan sadržaj nego da ga s blagoslovom Božjim blagujemo. – poručio je vlč. Šreter.

 

Fra Mario Knezović, župnik Župe sv. Petra i Pavla u Koćerinu u Bosni i Hercegovini i voditelj emisije 'Agape' na radio postaji MIR Međugorje, ispričao nam je na kako ovaj medij funkcionira tijekom ovog vremena.

 

- Cijela radijska postaja slično kao vi i na Laudato TV-u i na HKR-u pokušavamo ostaviti u obiteljima dojmove, da nisu ostavljeni i napušteni. Radimo u težim okolnostima i još više. Želimo da čuju glasove na koje su navikli, da čuju svoje novinare. No ne želeći davati konačne odgovore, jer mi to iz našeg stanja zemaljske nemoći ne možemo. Jedino što možemo je raskrilit ruke i zamoliti 'Gospodine čekamo tvoje nadahnuće, tvoju pomoć' – istaknuo je fra Mario.

 

Nadalje, iznio je svoje gledište vezano uz trenutnu kriznu situaciju.

 

-'Ne iskušavajte Gospodina Boga svoga'. Ja sam potpuno uvjeren da se sad dogodi situacija da objavimo mi na Laudato TV-u: 'Isus će intervenirati, svi oboljeli će biti zacijeljeni'. Da bi opet na scenu došao onaj oholi čovjek. Rekli bi da je to uspjeh tehnologije, ili civilnog stožera. Isus nas želi odgojiti. Mi se nalazimo u pustinji, koju moramo proći. Trebamo se okrijepiti izvorom bistre vode. Trebamo uistinu biti strpljivi. Čudesa nas neće učiniti vjernicima, nego nam pomažu da shvatimo da je Bog svemogući. Važno je da se usredotočimo na svoju dušu. Nije toliko bitno što će se dogoditi na fizičkoj razini, jer mi ćemo uz Isusa Krista biti spašeni. Trebamo se sada povući u tišinu. Sada vidimo kako je suvremeni čovjek nezadovoljan, ne samo da nije zadovoljan, nego je sada sretan kada ima balkon. Mi vjernici i svećenici smo sada suputnici. Ovo je nova reformacija odnosa svećenika i vjernoga puka. Sve jadikovke da možemo sa pukom slaviti mise su s pravom jer smo odsječeni, jer ne slavimo Mise uz vjernike. To je znak koliko smo vezani pupčanom vrpcom. Kako je teško kada stado ostade bez pastira, i pastiri bez stada. Mi ovdje u Bosni i Hercegovini smo već nekako naučeni. Za vrijeme Turaka mjesecima se nije održavala sveta Misa. Ali ljudi su bili čvrsti u vjeri – objasnio je fra Mario.

 

On i još 15 franjevaca se udružilo u zajedničku molitvi, a o toj inicijativi iz prve ruke rekao nam je par informacija.

 

- Meni je došlo u srcu ta ideja. Ovo je vrijeme u kojem mi ne možemo stvarati neke velike strategije. Sto nam je drugo preostalo, nego da molimo. Ako mi svećenici nećemo biti molitelji onda ćemo izdati svoj narod. Preko radio postaje MIR Međugorje imamo više od 3 miliona ljudi koji slušaju naš program. Dakle to je znak koliko nam Bog pruža šanse da uđemo u sobe, kutke. Nas 16 fratara smo molili, časoslov, svojim riječima i zbilja se radujem da na takav način možemo biti znak. Bitno je da mi svećenici ne odemo u prezentaciju, manifestaciju, izolaciju, to troje ne. Moramo biti svjedoci i biti s njima jedno i nositi im Isusa Krista.

 

U svojoj Župi sv. Petra i Pavla u Koćerinu, fra Mario Knezović pokrenuo je obiteljski molitveni lanac i na taj način razvila se molitvu u 918 obitelji.

 

- Za molitveni obiteljski lanac radio se popis obitelji. 918 obitelji su se uključile. Svaka obitelj je zapisana za određeni sat vremena kada će moliti u svojoj obitelji. Odgovori su čudesni. Sada imamo 918 kapela gdje se moli. Javili su nam da su mnogi klečali cijeli sat vremena, neki su plakali. To je znak. Mi nismo crkva unutar zidina. Naša crkva je živa crkva - istaknuo je fra Mario.

 

Don Stanko Jerčić, župnik Župe Uznesenja BDM u Jelsi govorio je o 500 godina staroj tradicionalnoj procesiji u svojoj župi, koja se nalazi na listi UNESCO-ve hrvatske nematerijalne kulturne baštine.

 

- Dobili smo odobrenje od Ministarstva zdravstva i nacionalnog civilnog stožera da se procesija ove godine može održati sa 15 sudionika održavajući nametnutu distancu. Tako da će se procesija održati i neće se prekinuta 500 godišnja tradicija. Mislim da je ovo jedna povlastica, jedan dar. I pogotovo to da će procesija ove godine biti lišena teatralnosti. Svih ovih godina je bio problem ta medijska eksponiranost. Glavni je Krist raspeti. Ovo je jedna laička procesija. Svećenik čak ne mora biti prisutan. Fotoreporteri do sada nisu poštivali ovaj događaj. Nije dobro da netko ide ispred križa. Ove godine neće biti pompe nego će se ići s vjerom. To je dar Božji, bez pompe koja opterećuje. Križ je težak oko 10 kg, te se križonoši trebaju prije prijaviti. Ljudi srednjih godina se ne mogu prijavljivati, jer tko zna kada će doći na red, te hoće li u tim godinama još imati fizičku spremnost. Mislim da će križonoše pamtiti da su nosili križ u intimi, u istinskoj pobožnosti. To je baš onako kako treba biti – pojasnio je don Stanko.

 

Anchor Jajna Kontrec javila se iz Župe Mursko Središće, te ispričala kako je u toj župi nastao križni put obitelji u izolaciji.

 

- U Međimurju postoje obiteljski susreti od 2005. god. U početku su to bili adventski susreti, međutim sa oduševljenjem pokrenuli smo i korizmene susrete 2019. godine. Organizirali smo susrete po obiteljima, gdje se okupljaju obitelji i govore na temu Korizma i gdje se moli Križni put. Na 5. korizmenu nedjelju smo organizirali da zajedno na Međimurskom brdu molimo Križni put. Svaka obitelj je napisala jednu postaju. No morali smo to otkazati s obzirom na okolnosti pa smo odlučili da svaka obitelj moli doma. I ako uspiju da to snime, cijeli Križni put sa svih 14 postaja - objasnila je Janja.