Dragi hrvatski vjernici, draga Crkvo i hrvatski narode, tvoj Blaženik je uvijek bio uz tebe, a mi i ovoga 10. veljače svjedočimo da ostajemo uz svoga Blaženika koji u našim srcima trajno živi kao svetac! Uistinu, veliki je svetac među nama!, riječi su nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića na euharistijskom slavlju proslave blagdana bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali u srijedu 10. veljače.

Uvodeći u euharistijsko slavlje Kardinal je rekao: 'Ako se želi vidjeti kako jednodušno i vjerno hrvatski katolici osluškuju Božju riječ, uzdižu Bogu molitvu, pjesmu i utječu se zagovoru svoga Blaženika, onda je to moguće osjetiti baš desetog dana, mjeseca veljače, u Stepinčevoj katedrali. Na ovome mjestu iz godine u godinu osjećamo kako smo nošeni svjedočanstvom života i smrti blaženog Alojzija Stepinca. Tako je to već desetljećima…'
 
Podsjetivši na početku svoje homilije da je ova godina pedeset i šesta od prijelaza u vječnost bl. Alojzija i sedamdeseta obljetnica prežalosnog procesa u kojem je blaženi Alojzije bio sramotno osuđen pred komunističkim sudom, Kardinal je pozvao vjernike da se u korizmenom vremenu otvore Isusovu pozivu na konkretna djela: milosrđe, molitvu i post, kao znakove obnovljene čežnje za Božjom blizinom i kao plodove spasenja što ih je ostvario Gospodin za svakoga čovjeka.
 
- Duhovna je borba važna u vremenu kakvo je ovo u kojemu mi živimo; u kojemu osjećamo snažan odmak od traženja Božje volje i poštivanja njegova plana. Nudi se kao prihvatljivo i dopušteno učiniti sve što se poželi i što je moguće učiniti. Etički relativizam izorao je duboku brazdu i oslabio važnost izbora, dok istodobno jača dojam da ne treba odlučivati između dobrih i loših opcija, nego ih mijenjati prema mogućnostima. U takvome ozračju duhovna borba i nastojanja nisu na cijeni i gube svoj smisao - rekao je Kardinal.
 
Govoreći o značenju milostinje, molitve i posta, Kardinal je istaknuo bl. Alojzija kao odličan i odlučan primjer za nasljedovanje u kojem smo pozvani činiti dobro, ne radi drugih, radi priznanja, nekakve nagrade, nego u skrovitosti iz ljubavi prema Bogu i braći ljudima: 'Blaženi Alojzije nije ni govorio niti postupao na način da bi bio viđen, da bi ostavljao dojam. Živio je evanđeosku skrovitost tako da se ona u punoj snazi očitovala u istinitosti njegovih javnih istupa i očitovanja. Blizina s Bogom u skrovitosti donosila je plodove u javnosti.
 
Svatko tko posegne za upoznavanjem Blaženikova života, uranjajući u riznicu njegovih nakana, riječi, pisanoga materijala, a osobito njegovih djela, ostaje iznenađen količinom zauzetosti koja nije bila svima očita niti dostupna, a koja je oslonac svega što je u tom životu bilo vidljivo i javno. Tomu treba dodati da skrovitost njegova djelovanja nije bila u proturječnosti s onim što je bilo poznato, nego čvrsta sigurnost za sve što je iznošeno u javnost.

Sklad onoga što je ostalo poznato samo Bogu, onoga što su znali njegovi najbliži suradnici i onoga što se ticalo njegove službe u pastoralnome djelovanju i u društvenoj pojavnosti ostaje nadahnućem za nas, kako bismo svoje kršćanstvo živjeli poput kvasca koji je vidljiv po svome djelovanju, a skrovit u svojoj prisutnosti.'
 
Govoreći o okolnostima vezanima uz proces kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, Kardinal je rekao da su one 'novi poticaj da se svijetu očituje taj divan sklad, i iz evanđeoske skrovitosti na vidjelo iznesu plodovi njegove svetosti. I zahvalni smo što je nebeski Otac, koji vidi u skrovitosti, već uzvratio kardinalu Alojziju i nagradio njegovu vjernost.'
 
Nastavljajući, Kardinal je kazao kako smo svjesni da su se osporavanja blaženoga Stepinca u mnogočemu prebacila u političko područje.
 
- Očito da se prigovori žele svesti na njegovo stajalište, koje mu se pripisuje kao grijeh, a to je zagovaranje prava hrvatskoga naroda na vlastitu državu i očitovanja koja su povezana s njegovom radošću da bi Hrvatska bila u prilici stvoriti svoj državni okvir u kojemu bi se na kršćanskim načelima mogle graditi istinske vrijednosti – kazao je.
 
Navodeći riječi bl. Alojzija iz njegove okružnice kleru Zagrebačke nadbiskupije prigodom osnivanja Države Hrvatske, od 28. travnja 1941. godine te Blaženikove riječi iz njegove propovijedi u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, od 27. ožujka 1938. godine u kojoj je Blaženik osudio svaki oblik rasizma, Kardinal je istaknuo kako je blaženi Alojzije hrabro i neustrašivo u teškim vremenima rata i diktatura prokazivao zlo bez obzira odakle je dolazilo.
 
- Zbog toga je bio nepoćudan svim vlastima koje su se izmjenjivale na ovim prostorima. Proročki je govorio tijekom rata, baš kao što je još krajem tridesetih upozoravao na ideologije komunizma i nacizma, na nepravde državnih uređenja koja nisu poštivala Boga ni čovjeka – istaknuo je.
 
U završnom poglavlju svoje homilije, Kardinal se osvrnuo na govor koji se često puta može čuti u hrvatskoj javnosti o potrebi suočavanja s prošlošću: 'Znamo, ima onih koji našu slobodu i narodni ponos žele zatamniti vraćajući nas u povijest, iskrivljujući istinu o njoj. Pozivajući nas da se suočimo s vlastitom poviješću, žele zapravo reći da naša povijest govori protiv nas.
 
Ima i onih koji, bježeći od istine povijesti i od vlastite prošlosti, kažu da se trebamo 'okrenuti budućnosti'. Žele sakriti istinu, zanijekati nepravde, prešutjeti vlastitu prošlost, jer se danas predstavljaju tobožnjim mirotvorcima i pravednicima, pokušavajući graditi neki novi kozmopolitizam, bez oslonca na povijest.'
 
- Cilj i jednih i drugih je isti i dobro razvidan, naime, budućnost se ne može graditi na zaboravu, kao što i nade nema ondje gdje nema zahvalnoga sjećanja i spremnosti za opraštanje. Smjelost i jasnoća pogleda u budućnost, oslanja se na snagu sjećanja u kojemu, u nepovrijeđenosti istine, nosimo i svoje vrline i svoje mane, i svoje pobjede i svoje poraze. Blaženi nas Alojzije uči kako se odgovorno i u istini odnositi prema vlastitoj povijesti. Istina ne trpi preuveličavanja ni otklanjanja povijesnih činjenica, ne podnosi mit i ne daje prostora iskrivljivanju povijesti u svrhu ostvarivanja nekih novih ciljeva.
 
Zato je blaženi Alojzije orijentir našeg suočavanja s prošlošću i radosna nada naše budućnosti. Da bi se uistinu susrelo s prošlošću, neka blaženi Alojzije bude poticaj da se njegov život, služba, riječi i djela usporede s onim što su na odgovornim mjestima u Crkvama i društvima činili njegovi suvremenici u drugim zemljama i u drugim krajevima. Sigurni smo da će iz te usporedbe u sličnim okolnostima lik blaženoga Alojzija dobiti još jači sjaj – kazao je.
 
Svoju homiliju Kardinal je završio pozivom  vjernicima: 'Ovo je  milosno vrijeme, jer smo pozvani svaku kušnju vjernički prihvatiti kao dar snažnijega očitovanja Božje ljubavi. Braćo i sestre, tako nastavimo živjeti u molitvi i dobrim djelima, jer time najviše govorimo koliko nam je stalo do blaženoga Alojzija.
 
Nastavimo živjeti i svoju ljubav prema hrvatskoj domovini onako kako je blaženi Alojzije želio da napreduje Hrvatska, da bude Božja zemlja, da poštuje Božje zapovijedi i da se oslanja na njegovu milost čineći dobro. Neka nad našom domovinom vazda bdije nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije i svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske.'
 
Na kraju je zahvalio vjernicima za sudjelovanje u Molitvenom hodu sa Stepinčevim relikvijama po župama Zagrebačke nadbiskupije koji je završen na današnji dan u Krašiću uputivši poziv svima: 'Braćo i sestre, neka nitko od nas ne zaboravi poziv koji mu je Gospodin povjerio u obitelji, Crkvi i Domovini. Ne štedimo se kao vjernici pri ugrađivanju u dobro hrvatske države i društva. Neka nas ne pokolebaju protivštine i teškoće. Molimo posebno za toliko željeno zajedništvo, međusobno poštivanje i suradnju svih stanovnika naše zemlje.
 
- Dragi hrvatski vjernici, draga Crkvo i hrvatski narode, tvoj Blaženik je uvijek bio uz tebe, a mi i ovoga 10. veljače svjedočimo da ostajemo uz svoga Blaženika koji u našim srcima trajno živi kao svetac! Uistinu, veliki je svetac među nama! - zaključio je svoju homiliju kardinal Bozanić.

U zajedništvu s Kardinalom, u euharistijskom slavlju su koncelebrirali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine: mons. Nikola Kekić, vladika križevački, mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački; pomoćni biskupi zagrebački mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, oci provincijali, mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca te mnogobrojni crkveni velikodostojnici, više od sto svećenika, redovnici, redovnice i trajni đakoni.