U stotinama škola diljem Hrvatske, odvijala su se i ove godine županijska natjecanja iz informatike-računalstva (Infokup). Stotine informatičkih znalaca iz osnovnih i srednjih škola došlo je pokazati svoje programersko znanje, nakon što su na školskoj razini ostvarili zadovoljavajuće rezultate. A samo desetak najboljih u svakoj dobnoj skupini, oni s najviše osvojenih bodova, steklo je pravo nastupa na državnom natjecanju.
 
Među osnovcima koji su se izborili da nastupe na državnom natjecanju u obje programerske kategorije ('Logo' i 'C++') bili su Dominik Fistrić, učenik 7. razreda Osnovne škole Pušća, i Lovro Kalinovčić iz OŠ J. Račića u Zagreba, obojica članovi Zagrebačkog računalnog saveza već šest godina. Iznimno su talentirani tako da zadatke na školskom natjecanju oni riješe već za 10-ak minuta. Na državnim natjecanjima su svake godine gotovo poravnati, te ih na ljestvci dijeli samo nekoliko bodova.
 
Dosad je na državnom natjecanju pobjeđivao Dominik, a Lovro je bio bolji u natjecanju HONI. Tako je i prošle godine Dominik bio dvaput prvi. No ove godine Lovro mu je „uzeo“ dva prva mjesta, tako da je Dominika zapalo da bude dvaput drugi.
 
Dominik se natječe još od 4. razreda i dosad je svaki put bio najbolji u državi. Od ukupno pet pobjeda – dvije su još uvijek neupisane zbog administrativnih pogrješaka. Da ga Lovro nije pobijedio ove godine, Dominik je imao šansu dostići rekord Ivice Kičića koji je 9 puta bio državni prvak, a prvi put je pobijedio 2003. kao učenik 4.razreda.
 
Osim što su najbolji prijatelji, Dominika i Lovru povezuju uzastopne pogreške administracije na njihovu štetu. Dominiku nisu upisane dvije pobjede, a Lovri je umjesto drugog mjesta upisano treće mjesto. Osim toga i Dominik i Lovro bili su najbolji natjecatelji državnog natjecanja zbog dvije pojedinačne pobjede, Dominik 2013., a Lovro 2014, no najboljim natjecateljima su bili proglašeni neki drugi natjecatelji sa samo jednom pobjedom.

Dorijan Lendvaj nije bio na državnom natjecanju, iako je s lakoćom riješio sve zadatke. Iako je 2012. bio najbolji u državi kao učenik 2. razreda, on se dvije godine ne smije natjecati, sve dok ne upiše peti razred.
 
Ovogodišnji državni pobjednici su i učenici 5. razreda Krešimir Nežmah i Ivan Jambrešić. Iako je Ivan Jabrešić 2012. bio najbolji trećaš na državnom natjecanju, ni on ni Krešo nisu prošle godine smjeli na državno natjecanje, morali su čekati peti razred.

Pravila su jasna, ali se nisu poštivala

Naime, Dominik se 2011. godine natjecao u kategoriji Algoritmi – Logo i bio prvi među četvrtim razredima, a upisan je kao treći na ljestvici s petašima.
 
Od samih početaka održavanja informatičkih natjecanja, programere se razvrstavalo po razredima jer ta se odredba nalazila se u svim pravilnicima, pa i onom koji je važio 2011. No te su godine iz Agencije za odgoj i obrazovanje odlučili ne postupiti po Pravilniku te su rangiranje napravili za sve učenike do petog razreda zajedno.
 
- Stari (prethodno važeći) pravilnici za informatiku i stare Upute za sva natjecanja nestali su s web adresa Agencije AZOO, no roditelji i mentori su to predvidjeli i prethodne verzije "ovjerili kod javnog bilježnika" – otkrio je mentor.

Dominikova mama, koja ga prati na svim natjecanjima, dugo se borila da se ova pogreška ispravi. Mentori su se žalili AZOO-u i MZO(Š)S-u, zlatni olimpijci su pisali pisma, gospođa Fistrić obraćala se i MZOŠ i tadašnjoj predsjednici Vlade, ali bezuspješno te je zatražila od ZRS da zaštiti svojeg člana. Napravljen je film, sva dokumentacija klasificirana i objedinjena, mediji su počeli snažnije repoznavati probleme, no Dominik, Lovro i njihovi prijatelji još nisu dobili zaslužena priznanja.

Koliko je to sve skupa žalosno i smiješno, najbolje je objasnila majka Fistrić.
 
- U Propozicijama je jasno pisalo da se u natjecanjima iz programiranja ljestvica poretka mora izraditi po razredima, kao i svih godina prije, a ne zajednički za skupinu razreda. Valjda je svima jasno što znači razvrstavanje po razredima? Jednom sam prilikom i 'kumicu' na placu upitala – ''Kuma, ak' u pravilniku piše da se klinci moraju rangirati po razredima, kaj to znači po vama?" Kumica je odgovorila: "Gospa draga, to znači da se u isti koš moraju staviti samo šljive, i da se u tu istu košaru ne smeju zgurati i breskve, ne!" - kaže gospođa Fistrić.
 
Najmlađem najboljem u povijesti zabranjeno da se natječe
 
Iduće, 2012. godine, 'zakinut' je s njim i Dorijan Lendvaj iz Popovače, tada učenik 2. razreda. Bio je najbolji, ali su ga proglasili petim jer su na istoj ljestvici opet smiješali učenike različitih razreda.

- Umjesto 'po razredima', kako je tada pisalo u pravilniku, ljestvicu poretka su napravili 'po dobnim skupinama', - a Pravobraniteljica je oprala ruke k'o Poncije Pilat, ne štiteći djecu.
 
Umjesto da bude hvaljen kao najmlađi državni prvak informatike u povijesti informatičkih natjecanja, Agencija ga je 'nagradila' zabranom sudjelovanja na natjecanjima dok ne dođe u peti razred. Tek su se ovim pravilom rastužili brojni mali programerski znalci.
 
-  Nisu ispravili pogreške, već su uoči Božića 2012. promijenili pravilnik tako da su umjesto „po razredima“ napisali „po dobnim skupinama“, a učenici do 5. razreda i izvanškolski mentori nestali su iz natjecanja, -  ukazao je tajnik Zagrebačkog računalnog saveza Zdravko Škokić.
 
Dorijan je bio toliko tužan zbog ove odredbe da se na jednom školskom posjetu županiji gotovo rasplakao. Ipak, od natjecanja nije odustao.
 
- ZRS ima puno natjecanja, prošlo je ljeto bio na juniorskoj olimpijadi, sudjeluje u natjecanju HONI te na američkoj kompjutorskoj olimpijadi. Dvostruki je državni prvak iz robotike.' – kaže njegov tata Vlado koji se nada da Agencija neće iduće godine, kada se Dorijan bude mogao natjecati, izbaciti i 5. i 6. razrede.
 
Jedni rade, a drugi su evidentirani i skupljaju bodove

Novim informatičkim pravilnikom zabranilo se i da evidentirani mentor bude osoba koji nije odgojno obrazovani radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik). To znači da mentor ne može biti osoba koja nije zaposlena u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu), neovisno o tome koliko zna i koliko radi s djecom. Specijalisti iz strukovne i akademske zajednice te bivši natjecatelji zlatni olimpijci mogu raditi, ali ne smiju biti evidentirani.
 
Dekretom je dakle propisano da podaci o mentorima ne smiju odgovarati istini!
 
Prikrivanje diskriminacije - uveden je pojam vanjski mentor

Kako bi se umanjio efekat diskriminacije po osnovi rada, ove je godine uveden pojam 'vanjski mentor' tako da učenik može izabrati (evidentirati) i jednog tzv. vanjskog mentora.

- Iako je ta osoba najčešće zapravo i jedini mentor koji učenika priprema u sklopu izvannastavnog programa, za državnu razinu natjecanja se prioritno evidentira i poziva samo ona osoba iz škole. I neka se poziva, naša je misija raditi za škole i pomagati im, no problem je u tome što se to koristi kao pokriće da se osoba koja ne radi s učenikom evidentira kao (glavni) mentor. Osim očite diskriminacije roditelji moraju kumiti i moliti te objašnjavati ravnateljima da njihovo dijete svakako treba pratiti onaj koji je stručan i koji ga je i pripremio za natjecanje.
 
Koliko je daleko otišla samovolja obrazovnih čelnika, pokazuje gornji primjer i iz razloga što u Uputama za sva natjecanja jasno piše da je mentor osoba koja je učenika pripremila za natjecanja, da bi zatim, stranicu iza tog bila navedena diskriminatorna rečenica kako to ne smije biti osoba koja nije zaposlena u školi. Stoga rečenicu iz informatičkog pravilnika u kojoj se uveo pojam 'vanjski mentor', i koja sugerira kako nužno postoji i unutarnji mentor, te služi za prikrivanje diskriminacije, ne treba ni komentirati.
 
Ova takozvana pravila posebno su pogodila Kristijana Burnika i slične programske znalce koji nisu zaposleni u školama, a više su godina pripremali djecu za natjecanja.
 
Kristijan Burnik je student FER-a, drugi na ljestvici najuspješnijih osnovnoškolskih mentora svih vremena iza Mihaele Piskač, učio je mnoge državne pobjedike u C++ sve do prošle godine kada nije smio biti evidentiran kao službeni mentor.
 
Umjesto njega, Fistrićevi roditelji su tada u svrhu evidentiranja kao službenog mentora morali odabrati nekog drugog. Tako je vjeroučitelj Zoran Turza nakon Dominikovog trijumfa postao prvi vjeroučitelj u povijesti koji ima državnog pobjednika u programiranju.
 
- Dugo sam godina radio s Dominikom. Naviknuo se na mene. Kada je uvedeno pravilo da službeni mentor ne može biti osoba 'van škole', nisam više mogao biti kao i prije uvijek 'tu' za njega tijekom natjecanja, a roditelji su iz formalnih razloga morali uzeti 'nekog drugog'. – kaže Burnik, pitajući se kako je moguće da jedni rade, a drugi su evidentirani i skupljaju bodove.
 
Djecu treba motivirati!
 
I Dominik i Lovro bili su najbolji natjecatelji državnog natjecanja. I jedan i drugi su ostvarili po  dvije pojedinačne pobjede, Dominik 2013., a Lovro ove godine. To je rijetko postignuće koje je dosad ostvarilo samo nekoliko izvanserijskih pojedinaca i stoga valja biti jako pažljiv. Kako je uopće moguće da ni jedan ni dugi nisu bili proglašeni najboljim natjecateljima kad su jedini imali dvije pobjede, - pita se Škokić i dodaje kako takve nepravedne odluke, osim što razotkrivaju bezličnost i nesposobnost članova povjerenstva, što je manje važno, nisu nimalo poticajne za djecu, što je puno važnije.

Zabrane i ovakvo neprincipijelno ponašanje prema darovitima te nepoštivanje pravilnika od strane odraslih može djelovati demotivirajuće na djecu.
 
 - Učenici razredne nastave su temeljem odredbe po razredima bili državni pobjednici od 2001. do 2009. i nalaze se u državnim evidencijama. Dvojica takvih „malaca“, Ivica Kičić i Marin Tomić, kasnije su osvojili čak i olimpijska zlata. To najbolje svjedoči koliko je zdravo da se djecu motivira poticanjem, a ne zabranama. Oni svoje pogreške „plate“ gubitkom bodova, a itekako bi cijenili kad bi i odrasli napokon ispravili svoje pogreške u administrativnom prikazivanju njihovih rezultata.
 
Obveza poticanja darovitih bez obzira na dob
 
Da bi se školski sustav morao boriti da uvuče svu pamet i talente koji mu stoje na raspolaganju, svakom je jasno. Da je potrebno svim učenicima, bez obzira na dob osigurati jednake mogućnosti, i to je samo po sebi razumljivo. Da pravilnike ne treba bez potrebe mijenjati, nego ih je potrebno poštivati, i to je prilično jasno. Da je potrebno ispraviti administrativne pogrješke u ljestvicama poretka te ih uskladiti s važećim pravilima, svakome je jasno.

Ako je Dorijan Lendvaj bio državni pobjednik 2012., prema tada važećim propozicijama, a bio je, onda se ta greška već morala ispraviti.
 
Zašto obrazovna administracija još uvijek nije ispravila državne evidencije s rezultatima najboljih mladih programera, što se čeka?
 
Ako darovitim programerima nismo u stanju dati priznanja za rezultate koje su postigli prema važećim pravilnicima, te smo im povrh svega zabranili i natjecanje dok ne upišu peti razred, a umjesto stvarnih mentore upisujemo osobe koje s djecom nisu radile, čemu onda služi izmjena Pravilnika o obrazovanju darovitih.
 
Umjesto da ukinu zabrane i isprave evidencije o rezultatima najboljih - bave se pravilnicima koje ionako ne poštuju
 
Umjesto da se pozabave zašto u državnu evidenciju još nije upisan najmlađi državni pobjednik u povijesti RH, Dorijan Lendvaj, i zašto je njemu i sličnim talentima zabranjeno da se natječu dok ne upišu peti razred, i zašto u evidencijama o mentorstvu nedostaju imena ponajboljnih mentora, skreće se pozornost na nešto drugo. U javnu raspravu, koja se upravo gura u prvi plan, stavljaju se prijedlozi novih pravilnika o darovitima pri čemu je  izostavljena eksplicitna odredba o poticanju darovitih „bez obzira na dob“. Predlaganjem i donošenjem novog pravilnika neće se moći nadomjestiti nepoštivanje obveze poticanja darovitosti bez obzira na dob iz trenutno važećeg, odnosno nepoštivanje još uvijek važećeg pravilnika. Ukoliko novi pravilnik ipak bude donesen, jedino što se od njega može očekivati jest - dodatna administrativna pomutnja i šteta po darovite.
 
- Neplansko ponašanje bez prethodnih analiza je nozbiljno i štetno. Čemu najprije ukidati bodove za informatiku pri upisu i izravan upis temeljem rezultata na natjecanjima, pa onda to vraćati, ili nepoštivati pravilnike pa onda predlagati nove – zaključuje Škokić i dodaje kako je vrijeme da se napokon prekine s neprestanim izmjenama informatičkih pravila i Uputa za sva natjecanja, Pravilnika i sličnih dokumenata. Umjesto toga treba se voditi djelatna briga o darovitim pojedincima, o osobama koje ih prepoznaju ili izravno potiču njihovu darovitost te o svim ostalim subjektima na koje se obrazovni sustav može osloniti kako bi postao bolji i jači ....
 
I da se poštuju važeća pravila.