Euharistijsko slavlje u crkvici Domino, za koju je don Marin bio posebno vezan i uz koju se danas nalazi i Dom Marina Držića, predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u koncelebraciji s generalnim vikarom i katedralnim župnikom mons. Stankom Lasićem. Na kraju mise izmoljena je molitva za dušu pokojnika, a u molitvi vjernika molilo se i za pokoj duša svih dubrovačkih književnika i svećenika.
 
U zanimljivoj propovijedi biskup Uzinić je kazao kako se ovom misom prisjećamo jednog svećenika Dubrovačke biskupije, koja je u ono vrijeme bila nadbiskupija, koji je u ovoj crkvi djelovao i slavio mise. Biskup je posebice istaknuo svećeništvo don Marina koje se u životopisima ovog hrvatskog pjesnika, dramskog pisca, autora političkih tekstova i glumca nekako marginalizira. A upravo je zvanje svećenika, kako nekada tako i danas, ono što neku osobu bitno određuje i obilježava, te je i taj dodatak 'don' oznaka koja svima pokazuje da je ta osoba postala netko drugi po tom svetom redu koji je primila.
 
Tri nepravde nanesene posmrtno don Marinu Držiću
 
Biskup Uzinić je dalje ustvrdio kako su se don Marinu Držiću, činjenicom da se zanemaruje njegova svećenička dimenzija, kroz povijest napravile tri velike nepravde.
 
Prva je da se svećeništvo don Marina Držića želi prikazati kao nešto na što je on bio prisiljen, kao nešto što je pripadalo tradiciji - iako znamo da u Katoličkoj Crkvi nema nasljednog svećeništva i da se po nekom nasljedstvu ne može postati svećenikom - nešto što on nije želio i da ga je čak, a to je ono što je osobito nepravda prema njemu, izabrao zbog materijalnih razloga jer je tako mogao dobiti određeni položaj i službu.
To je takav prikaz te činjenice i zanemarivanje njegovog svećeništva koje je započelo nakon otkrića njegovih političkih pisama i jednog teksta Miroslava Krleže. Kasnije, pod utjecajem dominirajuće komunističke ideologije, u don Marinu se željelo vidjeti revolucionara koji se kao pučanin pobunio protiv vlastele - iako njemu nije bilo važno tko je pučanin, a tko vlastela nego tko je čovjek a tko nije čovjek - čemu je činjenica da je on katolički svećenik u jednom društvu koje je željelo marginalizirati i istisnuti Crkvu iz društva i strpati je u sakristije, svećeništvo don Marina smetalo. Kako pokazuju najnovija istraživanja nema stvarnog dokaza da je on bio prisiljen, a i dalje se nastavlja propagirati da je njegovo svećeništvo bilo nasljedno, pa se i u Hrvatskoj enciklopediji može pročitati da je don Marin u duhu obiteljske tradicije bio određen za svećenika.
 
Zahvaljujući toj prvoj nepravdi u iščitavanju njegovih djela dogodilo se poistovjećivanja don Marina s jednim njegovim likom iz djela „Dundo Maroje“ s Pometom, nastavio je biskup. Prema takvom tumačenju Pomet je projekcija samog don Marina, njegovih želja, htjenja, filozofije. Koliko god da je Pomet zanimljiv lik, on je ipak negativan, lukav, prijetvoran, lažljiv, proždrljiv, častohlepan, iako mu je don Marin dao neke svoje osobine poput one koja ga je činila posebnim, osobinu promatranja svijeta i ljudi.
- Mislim da je vrlo nepristojno od nas ljudi 20. i 21. stoljeća svoditi njega kao katoličkog svećenika, samo zato da bi se potvrdilo da on nije trebao biti svećenik, na razinu jednog obješenjaka, izjelice i zgubidana – kazao je biskup.
 
Treća nepravda, izrasla iz ove dvije, je u tome što se izgubilo iz vida ono karakteristično što je imao don Marin Držić kao svećenik i što je prepoznatljivo iz njegovih djela i što ona upravo pokazuju, a to je da je on imao onu najvažniju značajku koju bi trebao imati svaki svećenik, a to je značajka proroka.
 
- Don Marin je, to pokazuju njegova djela, bio prorok. Kao prorok proročki je prokazivao lakomost i požudu svoga vremena koja je prožimala sve pore dubrovačkog društva tog vremena i pretvarala ljude u ono što nisu trebali i smjeli biti – u neljude, bez emocija, bez sposobnosti za molitvu i preobrazbu koja bi im se trebala dogoditi. (…) - kazao je biskup.
 
Proroštvo don Marina Držića na razini starozavjetnih proroka
 
 - Marin Držić je kao prorok poznavao Boga. I kao onaj tko je poznavao Isusa Krista poznavao je i Oca. I poznaje ljude i razlikuje ljude: one koji su ljudi, koji su svojim životom slični Isusu koji je model prema kojem se svi trebamo usklađivati, i one druge koji to nisu. Jer kao svećenik promatra Krista i o njemu meditira, don Marin uspijeva prepoznavati i razlikovati ljude. I ne uspijeva ostati šutke pred tom činjenicom nego želi ljude promijeniti i potaknuti da se i oni zagledaju u Isusa i da se, gledajući u njega, počnu njemu prilagođavati i mijenjati – kazao je biskup.
 
Potom je istaknuo kako proročki govori, čega mi danas 450. godina nakon njegove smrti moramo postati svjesni, nisu govori koji se odnose samo na njegovo vrijeme nego se odnose na sva vremena.
 
Na kraju je biskup skrenuo pozornost kako danas u društvu imamo i književnika i svećenika, 'ali se bojim da nemamo proroka'. Zato bismo se svi mi trebali ispitati, usklađujući se prvo s Isusom Kristom i upoznajući njega, kako bismo, gledajući njega spoznali i druge, i onda znali proročki govoriti ali i proročki živjeti bez obzira koliko to koštalo.
 
Nakon misnog slavlja program je nastavljen predavanjem pod nazivom ''Pričam ti Tirenu'' u dvorani sv. Ivana Pavla II. održala je dr. sc. Slavica Stojan.