Kroz tri čina s. Barbara prikazala je život blažene Ozane Kotorske: djetinjstvo, služenje kod bogate obitelji u Kotoru i posvećeni život u molitvi i za bližnje u ćeliji u blizini katedrale u Kotoru.

Scenu za monodramu izradila je s. Barbara sama uz pomoć dobrih ljudi. U monodrami je prikazala bl. Ozanu koja je živjela bezbrižno, kao dijete otkrivajući ljepotu i veličinu Stvoritelja u svim stvorenjima. Divila se Božjoj prirodi i otkrivala kako je „biti s Bogom dovoljno za sreću“. Kada je kao redovnica dominikanka ušla u zazidanu ćeliju gdje se puno žrtvovala i molila, otkrila je i vrijednost patnje i žrtve prikazane za drugoga iz ljubavi prema Kristu. Svima koji su dolazili k njoj po pomoć i savjet, a dolazili su mnogi, preporučivala je molitvu i s njima molila. A na kraju života, sve više je postajala svjesna potrebe za Božjim milosrđem.

Bile su to ujedno i poruke koje je nakraju predstave istaknuo župnik Josip Ivešić, zahvaljujući sestri Barbari za taj događaj. Predstavu je pratio veliki broj domaćih župljana i gostiju koji su došli upoznati se s bl. Ozanom Kotorskom.

Ta predstava priređena je u Godini posvećenog života, što je ujedno bila prilika da se istakne važnost osoba posvećenog života u Crkvi. Nakon predstave župljani su imali priliku više upoznati s. Barbaru i njezin dominikanski red kroz susret koji je uslijedio u župnom domu. Sestra Barbara Bagudić rođena je u Gorjanima te je kao djevojka preselila u đakovačku župu Dobrog Pastira s svojom obitelji, a trenutačno je na službi u Dubrovniku.