„Što se tako važno zbilo toga dana prije 24 godine da to, evo, trajno obilježavamo? Bio je to tužan dan stradanja kada je okupatorska vojska (JNA) razorila jedan grad i jedno selo: Vukovar i Škabrnju. A ta dva mjesta, na dva različita kraja Lijepe Naše, utjelovljuju u sebi zvukove njezine himne: Teci Savo, Dravo teci; sinje more svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi!“, započeo je homiliju zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, na Dan sjećanja u gradu heroju Vukovaru, 18. studenog 2015.

Cijelu propovijed zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK mons. Želimira Puljića preuzmite ovdje.

Na svečanom misnom slavlju u koncelebraciji su bili biskup srijemski Đuro Gašparović i nadbiskup u miru Marin Srakić, a prisustvovali su i provincijal fra Ilija Vrdoljak, braća svećenici i redovnici, sestre redovnice.
 
U gradu heroju – Vukovaru, okupile su se brojne obitelji i rodbina poginulih branitelja, braniteljske udruge. Svečanosti i misnom slavlju nazočila je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, predstavnici svih parlamentarnih stranaka, hrvatske vojske, mornarice i policije, županija i gradova, stanovnici ponosnog Vukovara na čelu s gradonačelnikom gospodinom Penavom.
 
U koloni sjećanja nalazilo se više od 50 tisuća Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
 
Mladi grada Vukovara, koji su u koloni sjećanja nosili 50 metara dugu zastavu, dolaskom na groblje položili su zastavu uz mramorne bijele križeve.
 
„Okupator je mislio ugasiti neutaživu čežnju ljudi za slobodom. A ta čežnja nakon pada Berlinskoga zida -toga vidljivoga sramotnoga znaka moći ateističke i komunističke ideologije- još više je rasla i bujala u srcima ovoga puka. Bila je nošena onim Gundulićevim snom 'o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam višnji Bog je do'.  I širila se velikom brzinom od juga do sjevera, i od istoka do zapada, pa je ništa nije moglo zaustaviti. Čak ni strašna stradanja grada Vukovara i sela Škabrnje“, rekao je.
 
Mons. Želimir Puljić naglasio je kako usprkos svemu, mi s Jobom ponavljamo kako „vjerujemo i znamo da naš Izbavitelj živi“ (Job 19, 25).
 
„I sa psalmistom kličemo i 'pjevamo Gospodinu pjesmu novu', jer svi krajevi Lijepe Naše vidješe spasenje Boga našega. Stoga, raduj se zemljo Hrvatska, Bog tvoj hita da te spasi. Jobovom, dakle, vjerom i nadom obraćamo se danas Ocu nebeskom i molimo neka se sjeti svih onih koji su prije 24 godine stradali. Danas ih se spominjemo onako kako su bili imenovani na krštenju i upisani u dlanove Božje ruke. Neka im Uskrsnuli otvori rajska vrata, oslobodi ih od svih spona i pribroji zboru svojih izabranih i svetih“, istaknuo je zadarski nadbiskup.
 
„Uz zvukove zvona, te duhovne i domoljubne pjesme, koje smo jutros slušali, naviru sjećanja s Mitnice, Sajmišta Trpinjske ceste i Vukovarske bolnice, Borova naselja i drugih okolnih mjesta ovog dijela Lijepe Naše. A pred očima iskrsavaju heroji: Blago Zadro, Alfred Hill-Atila, Marin Vidić-Bili, Ivan Anđelić-Doktor, Juraj Njavro, Nikola Papac, Jean Mischel Nicollier kao i svi branitelji i zapovjednici, ranjeni i poginuli, zatočeni i nestali čija su imena upisana u srca naša i uklesana u temelje Hrvatske države. Prisjećamo se danas i one kolone iscrpljenih građana koji, prepušteni pobješnjelim okupatorima moradoše napustiti svoj voljeni grad. A onda užas masakra u bolnici i na Ovčari, te križni put kojim smo i mi jutros prošli do ovog Memorijalnog groblja. I sve to pred očima moćnika Europe i svijeta koji su, nažalost, dobrim dijelom šutjeli i gledali strašno krvoproliće“, naglasio je mons. Želimir Puljić.
 
„Mi se nismo sabrali na ovu svečanost zbog njih, nego zbog onih koji su ovaj grad i zemlju Hrvatsku voljeli, čuvali i branili. S istom ljubavlju i mi smo stigli iz svih dijelova Hrvatske pokloniti se žrtvi Vukovara koja je postala zalogom naše slobode. Stoga, u okružju memorije koja ovdje zrači ljudskom i kršćanskom duhovnošću, a u duhu preporuke velikoga i svetoga Ivana Pavla II., želimo danas očistiti svoje pamćenje od svih loših primisli i osjećaja, te zahvalna srca i raspjevane duše moliti i pjevati: 'Velika nam djela učini Svesilni. Opet smo radosni'“, istaknuo je nadbiskup u svojoj homiliji.
 
Mons. Želimir Puljić podijelio je i svoje bolno ratno vukovarsko iskustvo, rekavši kako, kad razmišlja o hrabrosti stanovnika Vukovara, u ušima mu zazvone riječi njegova dragoga rođaka Nikole koji ga je nazvao jedne večeri i rekao kako ne napušta svoj voljeni Vukovar!
 
„Jednog dana, međutim, dok je obilazio svoju staricu majku, snajper ga je pogodio i usmrtio. A njegovu sestru Stanu s mužem, četnici su odveli u nepoznato pa im se do danas ne zna ni za mjesto stradanja. Stoga sam ti zahvalan, dragi nadbiskupe Đuro, što si me pozvao predvoditi ovo euharistijsko slavlje, kako bih s tisućama ranjenih obitelji ovoga grada i susjednih naselja mogao podijeliti osobnu bol zbog stradanja rodbine i prijatelja. Premda mi se srce steže zbog spomenutih stradanja, s vjerom i nadom upirem pogled u Uskrsnuloga, pa ponavljam Jobove riječi iz prvog čitanja: 'Ja znadem dobro, moj Izbavitelj živi'. Takvom vjerom odolijevali su Vukovarci svim nevoljama koje su ih zadesile, pa su nam i danas uzor i putokaz“, kazao je.
 
Vukovarski mimohod, kako je rekao mons. Puljić, označen je smjerokazima koji jamče da smo „na pravom putu“. Krenuvši od ulice Điva Gundulića koji je sanjao o slobodi onim divnim stihovima koje rado citiramo i o njima razmišljamo: 'O lijepa, o draga, o slatka slobodo'. Hod smo nastavili dalje ulicama naših narodnih velikana koji su za tu slobodu trpjeli i ginuli, poput Frankopana, Jelačića, Radića i Stepinca. I, evo, stigli smo do Memorijalnog groblja najnovijih žrtava iz Domovinskog rata“, istaknuo je nadbiskup.
 
„Polaganje vijenaca i ruža u čast naših branitelja po rukama najviših nositelja vlasti Republike Hrvatske, Oružanih snaga i Ravnateljstva policije, kao i drugih uvaženih institucija ove države pokazuje odlučnost graditi budućnost naše Domovine na temeljima zajedništva koje su nam u zavjetni miraz ostavili heroji Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika i drugih gradova i sela diljem Lijepe Naše“, kazao je nadbiskup.
 
„Na sve žrtve i stradanja želimo pogledati iz drugog kuta; iz perspektive vječnosti koja svoje jedino osmišljenje nalazi u Kristovoj Kalvarijskoj žrtvi kojom završavamo ovu prijepodnevnu svečanost… Naša lica nisu tužna jer vjerujemo kako naši dragi i mili nisu nestali, nego samo promijenili način života. Nisu više u prostoru i vremenu s nama, nego u vječnosti kod Boga. Zahvalni za tu veliku milost vjere kojom ćemo „kad se probudimo i mi Boga gledati“, učvršćujmo jedni druge u spoznaji da smo ovdje prolaznici i putnici; pa s Augustinom ponavljajmo: „Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok u Tebi ne otpočine“, istaknuo je.
 
„Dođi Gospodine Isuse! Dođi u srca tvojih vjernika koji ti se klanjaju i tvojim tijelom hrane. Dođi u domove naših obitelji i donesi ljubav i mir. Dođi u naša sela i gradove i probudi radost i nadu. I pomozi nam da postanemo sve više Tebi slični kako bismo hodili Lijepom našom i činili samo dobro“, zaključio je nadbiskup Puljić.