Nadbiskup se na početku propovijedi osvrnuo na rezultate jedne ankete prema kojoj su na pitanje: „Što je poslije smrti: ništa ili reinkarnacija?“ većina anketiranih odgovorila - ništa. Istaknuo je kako je jedini kršćanski odgovor na to uskrsnuće. „To znači da mi vjerujemo kako čovjek poslije smrti ne nestaje niti se reinkarnira, tj. ponovno utjelovljuje u neka druga bića, nego nastavlja živjeti u svoj svojoj stvarnosti, dakle s dušom i tijelom, novim preobraženim životom. Mi, kršćani, to nazivamo uskrsnućem.“

„Također, Crkva vjeruje i ispovijeda da je Marija odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da se njoj odmah dogodilo uskrsnuće. To je 1. studenoga 1950. definirao i svečano kao obvezujući članak vjere proglasio papa Pio XII. „Upravo je to ono što na današnju svetkovinu slavimo, zbog čega se ona i zove Marijino uznesenje“, poručio je nadbiskup.

U nastavku je istaknuo kako je svako slavljenje ovog blagdana promašeno ako u njegovu središtu nije ta tajna Marijina života i ako ga ne prate radost zbog njezina nebeskog proslavljenja, kao i čvrsta nada da će se i na nama, prema Isusovu obećanju, to isto ostvariti u posljednji dan, ako ga budemo slijedili Marijinom vjerom. „U Mariji imamo uzor vjere koja nas sigurno vodi do one slave u koju je ona već ušla. U tom smislu Marija je pralik svakog vjernika i cijele Crkve, pralik vjere i pralik konačnog proslavljenja u vječnosti. To je, a ne ništavilo ili nekakve reinkarnacije, ono što nam Bog poslije smrti priprema i na što nas poziva po Isusu Kristu, Spasitelju čovjeka“, istaknuo je nadbiskup Devčić.

Dodao je kako Marijina vjera nije bila nešto od početka gotovo dano. Njena vjera bila je stvarnost koja se postupno razvijala i sazrijevala i u tom sazrijevanju prihvaćala Isusa kao otkupitelja svijeta. „To da je Marija rasla u spoznaji vjere, i da je Isus napredovao u mudrosti, dobi i milosti, objašnjava zašto i Crkva, kojoj je Isus glava, a Marija majka i pralik, neprestano nastoji dublje shvatiti i razumjeti ono što vjeruje. Sve to treba biti i nama poticajom da se i sami trudimo bolje upoznati i, koliko je moguće, razumjeti ono što vjerom prihvaćamo. Danas je to posebno važno i aktualno jer se posvuda susrećemo s velikim vjerskim neznanjem, s pravim vjerskim analfabetizmom, čime se objašnjava i rašireno uvjerenje da se može biti kršćanin i istodobno vjerovati u reinkarnaciju i u svašta drugo.“

Na kraju misnoga slavlja na osobit se način obratio majkama, rekavši da je svaka Marijina svetkovina, svetkovina majki. Po uzoru na Mariju, majke su suradnice Božje te ih potaknuo na zahvalnost na daru majčinstva.