Među 38 albanskih mučenika su dvojica biskupa, dvadeset i jedan svećenik, sedam franjevaca, tri isusovca, četiri laika i jedan sjemeništarac.

- Svaka žrtva je priča za sebe. Mene se osobito dojmila ispovijest mladog sjemeništarca. Marko Ćuni nije imao više od petnaest godina. Za njega su našli u zapisniku tajne službe, kako je prije samog strijeljanja rekao 'Živio Krist Kralj'. Onda se okrenuo svojima u redu za strijeljanje i rekao 'Oprostimo našim neprijateljima!'. Zato su danas mučenici. Nijedan od ubijenih nije imao ni trunke mržnje na one koji su ih mučili. To Crkva prepoznaje, cijeni i mi se time ponosimo. Naši mučenici nisu fanatici-  rekao je nadbiskup Puljić.

Nasuprot tome, ovih dana smo puni vijesti kako je netko eksplodirao noseći na sebi eksploziv.

- Ubio se kako bi druge ubio. To nisu mučenici. To su fanatici. Mučenik ne ubija drugoga. Mučenik dopušta da se velika Božja slava na njemu pokaže. I ponaša se poput sjemeništaca Marka koji kaže 'Oprosti mu'. I poput Isusa koji je na križu rekao 'Oče, oprosti im' - rekao je mons. Puljić u osvrtu na svečanost u Skadru.

Povezao je to s govorom o značenju mučeništva kršćana i sličnostima albanskog stradanja s mučenjem kojem je bio izložen bl. Alojzije Stepinac. Nadbiskup je o tome govorio u propovijedi misnog slavlja koje je predvodio na oprosničkom hodočašću u Godini milosrđa crkvenih pokreta i udruga, studenata i mladih Zadarske nadbiskupije, u katedrali sv. Stošije u nedjelju 6. studenog.

Podsjetio je kako je sve započelo polovicom 20. st. Don Zadeja, svećenik male župe na obali Skadarskog jezera, ta je događanja predvidio i najavio na blagdan sv. Roka 16. kolovoza 1944.

- Tada je rekao okupljenima, osobito mladima, jer je osjećao što se događa u svijetu, da se zlo primiče: 'Imam vam potrebu reći dvije riječi. Crni oblaci, koji nose crvenu ideologiju primiču se nad našim glavama, a njihova je namjera obrušiti se na vas'. Na vas koji vjerujete, koji se okupljate. 'A vi nećete moći ništa drugo, osim trpjeti. Trpjeti njena zla, između ostaloga i nijekanje Boga'. Kako je bio proročki vidovit! To je velečasni Zadeja izgovorio tri mjeseca prije nego je došlo do komunističke okupacije, a sedam mjeseci prije nego su ga komunisti strijeljali, 25. ožujka 1945. g. To je unijelo puno straha, u grad Skadar i njegovu župu, ali i u čitavu zemlju Albaniju - rekao je mons. Puljić.

Među prvim činima komunističke vlasti bila je zabrana ulaska apostolskom nunciju mons. Nigrisu, koji je tih dana trebao doći u Tiranu.

- No, rekli su 'Ne, nama ne treba Vatikan ni njegov izaslanik. Vratite se odakle ste pošli'. I nuncij se morao vratiti u Rim. Enver Hodža je zatim pozvao dvojicu nadbiskupa na razgovor, Gaspera Thacia i Vincenca Prenushia, kako bi ih nagovorio da se odvoje od Svete Stolice. Obojica su to glatko odbili, poput Stepinca, pa su bili strijeljani nekoliko dana nakon toga. To je i naša priča. Naš Stepinac je sve to trpio. I njega je nakon dolaska komunista Tito pozvao na razgovor - rekao je mons. Puljić.

Nakon nekog vremena Hodža je isto pokušao s mons. Franom Gjinijem. I on mu je odgovorio da 'nikada neće odvojiti svoje stado od Svete Stolice', pa je 18. ožujka 1945. g. strijeljan. Partija je par dana iza toga okupila svećenike na sastanak i zatražila da napuste svoje zvanje. Budući da nijedan od nazočnih nije prihvatio tu ponudu, uslijedila su uhićenja, torture i ubijanja. Za Glasnovića kažu da su ga isprebijanog vezali u vreću i tukli po vreći. Da ne bude sam, stavili su i mačku s njim, da ga grebe. Bio je sav iskrvavljen. Takve patnje može samo đavao izmisliti.

Uz uhićenje i progon svećenika, rušilo se zvonike, samostane i crkve pretvaralo u javne prostore, sportske dvorane, magazine i štale, torove za stoku, konje, krave, volove.

- Dana 9. rujna 1946. g. uhitili su trojicu, mons. Volaja, Dedu i Laca pa ih strijeljali s franjevačkim provincijalom Prennushijem i fra Ciprianom, gvardijanom samostana u Skadru. Gvardijana su lažno optužili da je skrivao oružje u crkvi iza oltara sv. Ante. Nakon toga oduzeli su im samostan i pretvorili ga u zatvor gdje je bilo i do sedamsto zatvorenika, vjernika, zbog 'vjerskih razloga'. Da ih se preodgoji, ako ne, onda ćemo ih likvidirati - rekao je mons. Puljić.

Podsjetio je kako je Albanija šezedesetih godina 20. st. prekinula diplomatske veze s Rusijom i vezala se uz Kinu. 1967. Albanija je proglašena prvom ateističkom zemljom u kojoj nema Boga i zabranjeno je svako vjersko udruživanje. Tada su počele još strože i rafiniranije kontrole onih koji su pokazivali znakove vjere.

Pod utjecajem Kine, Enver Hodža je u veljači 1967. g. najavio 'kulturnu revoluciju' protiv tradicije i vjerskih običaja.

- Taj njegov plan pretvorio je sljedećih godina albansku zemlju u prostor pravog pakla. Iza toga su zatvarane crkve i džamije, a na vratima su se vješali programi te revolucije. Zadnja je bila zatvorena crkva Srca Isusova u Tirani, 26. lipnja 1967. g. Skojevci i pioniri obilazili su kuće da vide imaju li ljudi u domovima vjerskih znakova, križeve i svete slike. Oko blagdana se pazilo da ljudi što ne rade, ne slave. O Uskrsu bi kontrolirali bojaju li jaja, za Božić pripremaju li kolače. Nekada su se služili i naivnom djecom da im dojavljuju što ih je interesiralo iz vjerskog života. Pa su ih pitali, što ste imali danas za ručak. 'Imali smo fini ručak, proslavili smo Božić'. To je bio povod da ih preodgajaju i zatvaraju - podsjetio je mons. Puljić.

U katedrali u Skadru, pretvorenoj u sportsku dvoranu, u lipnju 1971. g. održan je Kongres žena. Na njemu su govorili Enver Hodža i drugi istaknuti komunisti. Svi su se u tim govorima obrušili na Katoličku Crkvu. No to je ozračje rađalo heroje, junake, svjedoke. Nadbiskup Puljić je sreo dvojicu od njih, na beatifikaciji u Skadru i 1994. g., kad je bio na sinodi u Rimu.

Na sinodi je bio kardinal Mihael Koliqi, kojeg je Ivan Pavao II. proglasio kardinalom. Bio je 36 godina u zatvoru, od toga 17 godina u samici. S 92 godine, ali vitalan, svjedočio je biskupima na sinodi što su mu radili, najgora poniženja. U Skadru je upoznao kardinala Ernesta Troshanija. Ima 86 godina, a u zatvoru je proveo 27 godina.

- Kad je u katedrali u Tirani pred papom Franjom svjedočio o svom zatvorskom životu, 21. rujna 2014., papa Franjo ga je zagrlio i plakao. Kad je on iznio svoje svjedočanstvo, papa se digao i ostali su dugo vremena u zagrljaju. Papa je osjetio strahopoštovanje pred čovjekom koji je za vjeru trpio. U Skadru su mu dali čast da na misi nosi moći strijeljanih. Bila je dirljiva ceremonija kad su iz sakristije došli, prateći sa svijećama đakoni i sada proglašeni kardinal Troshani. Kako se osjećao? To je njegova katedrala, u kojoj je on bio župnik, tu je misu služio, gledao je kako je pretvaraju u sportsku dvornau. On je svojim očima gledao što se sve događa vjernicima, svećenicima i Crkvi. Bio je opušten, radostan zbog svega što se sad dogodilo u njegovoj katedrali - rekao je mons. Puljić.

Podsjetio je kako je u svom misijskom nagovoru Isus rekao apostolima da ih šalje 'kao ovce među vukove' i najavio da će ih ljudi zbog njega zamrziti, izvoditi pred sudove i bičevati. Nisu to shvatili, ali shvatit će kasnije, kad ih Duh Sveti bude okrijepio i kad budu morali svjedočiti. I bit će radosni da mogu učiniti nešto za Isusa, rekao je nadbiskup.

- I Stepinac je kao skadarski župnik vidio, nešto se primiče, budite spremni. Uvijek bi iskoristio prigodu i rekao svećenicima: 'Šaljem vas u kupelj krvi. Zaredio sam vas sada. Ali znajte da vas ne čeka lako vrijeme.' Ali pri tome je njegovo srce ispunjeno ljubavlju i mirom, bez trunka mržnje i osvete. Zbog toga se Crkva diči takvim svojim sinovima i njima se utječe u zagovor. Crkva iskazuje dužno poštovanje prema njihovoj moralnoj veličini. Mučeništvo je uistinu Božji dar. Za one kojima je taj dar podijeljen, ali i za sve one koji su s njima povezani, krvlju, rodom, jezikom i poznanstvom, kao članovi iste Crkve. Zato im se Crkva moli i s njima se ponosi - poručio je mons. Puljić.