U svom obraćanju prisutnima g. Čuljak istaknuo je važnost prisjećanja na žrtvu i hrabrost svih onih koji su branili našu domovinu, a posebno na one najhrabrije koji su dali svoje živote kao žrtvu za samostalnost naše domovine.

Mještani Cerića tom prigodom prisjetili su se i svojih patnji koje su prolazili tijekom Domovinskog rata, a posebno onih dana velikosrpske agresije tijekom kojih su mučeni i ubijani njihovi najmiliji, a njihovo selo potpuno uništeno.

Cilj prikazivanja ovog dokumentarnog filma bio je i mladima pružiti priliku da se bolje upoznaju s patnjama i stradanjem, ali i iznimnom hrabrošću i zajedništvom stanovništva ovoga kraja.

Nakon projekcije filma prolomio se pljesak kojim su prisutni izrazili svoje oduševljenje filmom, posebno svjesni iznimne važnosti filma za promicanje istine o događanjima u Domovinskom ratu.
Za kraj, prisjetimo se i jedne pjesme o stradanjima Cerića:

Sad kad gledam Cerić ispred sebe,
srušen toranj, kuće kako gore,
k'o da čujem negdje u daljini
naše mrtve uglas kako zbore: svo nam selo spališe,
domove razoriše, al' nam opet ništa ne mogu
i nikad sila ne može da uništi, moj Bože,
Cerićane, ljubav i slogu....