Apostolski nuncij Alessandro D'Errico prilikom posjeta bolnici, koja brine o malim bolesnicima koji boluju uglavnom od neizlječivih bolesti, zahvalio se svima na velikom trudu, osobito mnogobrojnim volonterima iz Hrvatske, Italije i Bosne Hercegovine koje okuplja udruga „Vrt plavih ruža“.

Svoju zahvalnost izrazio je i don Ermanu D’Onofriju koji je ostvario cijeli projekt. U svom obraćanju apostolski nuncij mladima je govorio o snu pape Franje koji sanja Crkvu koja se pokreće, otvara horizontima svijeta, u službi zajedništva i kulture susreta, o Crkvi otvorenih vrata koja je simbol svjetla, prijateljstva, povjerenja. Mladima je na misi zahvalio što umjesto dobroga provoda u planinama ili na moru dolaze volontirati u bolnicu u Gornjoj bistri kako bi pomagali malim bolesnicima i dali im svoju ljubav.

Luca Laudiero u ime talijanskog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj zahvalio se također don D’Onofriju koji je svojim projektom omogućio suradnju između Italije i Hrvatske na najljepši način – volonterstvom i ljubavlju.

Don Ermano D’Onofrio, talijanski svećenik i psiholog, istaknuo je da se u ovom kampu mlade potiče na duhovnost i žrtvu. Tako su mladi u noći sa subote na nedjelju sudjelovali u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Don D’Onofrio prisjetio se kako su se volonteri odrekli jednog ručka kako bi se njihov ručak poslužio u pučkoj kuhinji Misionarki ljubavi, jer su doznali da su ostale bez plina.

„Cijeli projekt organiziranja volontera u našu bolnicu pokrenuo je don Ermano D’Onofrio koji je na naše prostore došao 1993., kad je bio rat. Počev od 2000. godine, svaki tjedan u Specijalnu bolnicu dolazi 10 do 15 talijanskih volontera. S djecom se igraju, vježbaju, šetaju, hrane ih, uspavljuju“, istaknuo je dr. Renato Mittermayer, ravnatelj Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra.

Kako je rekao dr. Mittermayer neki volonteri volontirali su već desetak, dvadesetak pa čak i do pedeset puta te su njihova iskustva s radom s bolesnom djecom uistinu neprocjenjiva.

„Već drugi put sudjelujem u volonterskom kampu, a tijekom godine dolazim preko tjedna volontirati u bolnicu. Ono što mi se najviše sviđa u kampu je pozitivna atmosfera, jer kada ljudi rade dobra djela to se osjeća. Rad s bolesnom djecom je jako težak, jer nije lako gledati patnju djece. Ali kad čovjek vidi njihovo veselje zbog malih običnih stvari, onda rad s njim dobiva novi izgled i čini život vrjednijim. Neki se čak i obraćaju na vjeru nakon rada s tom bolesnom djecom. To je nešto predivno koliko ta bolesna djeca utječu na nas“, istaknula je studentica Iva Topić.

Njezino razmišljanje dijeli i student Matej Jelić: „Dolazim ovdje volontirati, jer me to neizmjerno raduje. Mislim da sam u radu s ovom bolesnom djecom spoznao što je život. Jer ova su djeca lišena materijalnih dobara i društva, ali unatoč tome radosno prihvaćaju svaki novi dan koji dožive i ispunjavaju nas ljubavlju.“