Uskrsnu čestitku iz daleke Svete Zemlje uputio je fra Sandro Tomašević, Župni vikar latinske župe u Jeruzalemu iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu.

- Dragi gledatelji Laudato televizije, sretan Uskrs iz svetog grada Jeruzalema. Ovdje živjeti je zaista privilegija, i velika odgovornost, kao i za sve Franjevce koji ovdje djeluju u Svetoj Zemlji. Tako da u ove svete dane nismo napustili grob nego naprotiv slavili smo svete liturgije, naravno za ograničen broj ljudi, ograničen broj fratara prvenstveno. Sa ovoga svetoga mjesta želim uputiti riječ nade, da se ne bojite i da budete ustrajni i u ovo vrijeme koje je ispred nas, da budete ljudi nade, ljudi Uskrsa. Da budete oni koji će biti promjena u ovome svijetu. Veliki pozdrav i blagoslov iz Jeruzalema, i sretan Uskrs iz mjesta gdje se Uskrs dogodio - kazao je fra Sandro.

Na razna pitanje vezana uz Uskrs i Uskrsne običaje odgovorio je sudomaćin emisije vlč. Robert Šreter. Rekao je da Kristovo Uskrsnuće nije nikada blio jedan izdvojeni događaj, već se ono treba promatrati u sklopu vazmenog otajstva, muke i smrti Kristove sve do njegovoga Uzašašća na nebo.

- Kristovo Uskrsnuće prekretnica je, jer je utjelovljen Sin Božji, posvjedočio nam je kakav je Bog, tko je zapravo čovjek, koja je naša sudbina, koji je smisao našeg postojanja. On je taj po kojem se ljudi spašavaju, bili ljudi to svjesni ili ne. Pokazao nam je da nismo rođeni za smrt nego za život vječni. Svatko od nas proživljava povijest spasenja. Krist je spasio svijet ali još nije ostvareno za svakoga čovjeka. Treba Kristovo uskrsnuće gledati pod tom prizmom Kristova vazmenog otajstva, zato je to otajstvo u koje mi ne možemo do kraja proniknuti, jer smo ograničeni. No vođeni Božjom logikom, da je Bog ljubav, trebamo dopustiti da to u nama djeluje - objasnio je vlč. Robert.

Nadalje vlč. Robert navodi jednu anegdotu koja govori da Sotona govori kako je zatvorio sve crkve, no Bog govori da je to njegov uspjeh, jer je otvorio crkve u svim domovima. Vlč. Robert nam je htio poručiti da stvari trebamo gledati Božjom logikom. Bog je kadar pretvoriti nešto loše u nešto dobro, naše umiranje može pretvoriti u nešto veliko. Trebamo pokušati otvoriti novu perspektivu u našoj vjeri, da bi postala ono što treba biti - poručio je vlč. Robert.

Na pitanje koji je značaj sastavnih elemenata Uskrsa, kao što je pisanica, šunka i zeko vlč. Robert je odgovorio kako je pisanica glavni simbol.

- Jaje kao takvo, predstavlja novo rađanje života. Ne vidimo šta je unutra, ali pile pomalo razbija ljusku i izlazi u novi život. Zato je jaje simbol Krista Gospodina i Kristovog uskrsnuća. Jela variraju od kraja do kraja. Šunka predstavlja obilje, i to je ušlo u folklor, tradiciju. Uskrsni zeko, nema originalnu ulogu, već je to dio njemačke kulture. On je simbol proljeća, živosti, kao što je zeko izuzetno brz, tako bismo ga mogli predočiti kao vjesnika Kristovog Uskrsnuća. Tako bismo i mi vjernici trebali biti radosni i svjedočiti da je Krist zaista živ - poručio je vlč. Robert.

Tema emisije bila je i Majka Marija. Gdje je bila Majka Marija tijekom i nakon Kristovog uskrsnuća? Zašto sada ne molimo više 'Anđeo Gospodnji' već 'Kraljice neba'?

- Gdje je bila nakon Kristovog Uskrsnuća pa i tijekom Isusovog djelovanja, ne znamo. No ona nosi najveći naziv, Bogorodica. To je najveći naziv i titula. Marija je sve to čuvala u svome srcu. Ne znamo gdje je bila tijekom tri godine djelovanja, i nakon uskrsnuća, ali očito to Evanđelistima nije bilo važno. Ona je učinila svoje. Marija je ta koja je u Kani Galilejskoj rekla 'Učinite sve što moj sin kaže'. Sigurno se Isus nakon Uskrsnuća ukazao svojoj majci, kome bi se ukazao ako ne njoj. Ona je bila u vjeri dionica svega - kazao je vlč. Robert.

Preč. Domagoj Matošević, rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke javio se u emisiju te nam ispričao kako je Marija Bistrica preživjela potres i proslavila Uskrs.

- Marija Bistrica živi tokom čitave godine, ali na poseban način između Uskrsnog ponedjeljka do Bijele nedjelje započinje Hodočasnička godina kada inače velik broj pješaka i biciklista dođu u svetište. Sada je to potpuno drugačije. No, mnogi naši župljani su došli u naše svetište, došli su se pomolit. Nema velikih organiziranih grupa. Mnogi nam se javljaju da prate mise preko radija i da su duhovno s nama povezani. Mi vjerujemo u Božju snagu, đavao nije jači od Božje ljubavi. Zato je ova kriza jedna prilika da budemo svijetlo svijeta, da sada ljubimo, da pomažemo i da ne širimo neke negativnosti - rekao je preč. Domagoj.

Iz zagrebačkog marijanskog svetišta u Remetama javio se remetski župnik i upravitelj Svetišta Majke Božje Remetske, o. Antonio Mario Čirko, te nam ispričao kako se svetište nosi sa štetama koje je podnijelo tijekom potresa 22. veljače. Iz ove župe prenose se svete mise preko Laudato televizije. Unatoč oštećenjima u crkvi, prijenosi su ubrzo već opet omogućeni.

- Prijenosi misa preko Laudato televizije donijeli su mnoge milosti. Svi se osjećaju povezni kao jedna zajednica, to je jedna posebna milost, da mogu Boga gledati zajedno. Započela je Hodočasnička godina, no mi imamo Gospin vrt koji se može posjetiti. Ovaj vrt je plod Božjega nadahnuća gdje smo napravili otajstva krunice. Na sredini vrta nalazi se kip Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Mnogi dolaze u Gospin vrt moliti se. Svi ondje osjećaju posebnu duhovnu atmosferu. Ovo je prilika da se međusobno povežemo. I da shvatimo da je Bog živ, Bog koji je dio naših obiteljski stolova i naših radosti. Marijine riječi, 'sve što vam kaže učinite', te riječi odzvanjaju u svim svetištima, i bit će sve dobro - kazao je o. Antonio.

Na pitanje je li ga strah ući u crkvu nakon oštećenja uslijed potresa kako bi predslavio svetu Misu za sve gledatelje o. Antonio odgovorio je da je njegovo poslanje da bude sa svojim vjernicima.

- Ako liječnicima mogu pomagati i vatrogasci, pa tko sam ja da se sakrijem kao svećenik. Ja trebam svjedočiti i položiti svoj život. I možemo reći da sada kada se misa na Vazmeni ponedjeljak prenosila iz našega svetišta preko Laudato televizije, da zasigurno nikada do sada nismo imali toliko hodočasnika na misi. Ovo je prilika da se kao hrvatski narod povežemo, preko naše Majke. Ona je advocata croatiae i ljekarna nebeska. Taj naziv sada itekako dobiva svoje značenje - poručio je o. Antonio.