Tako je započeo Facebook status na stranicama Kustodije. Pročitajte cijeli tekst objavljen u facebook statusu u nastavku!

- Fascinantna je ta mržnja. Ono što se pitam je sljedeće: što to ovi ljudi toliko mrze u sebi i svojemu životu da pišu i izgovaraju takve riječi? Najčešće mrzimo ili preziremo nešto što ne poznamo ili što nas razotkriva u našim vlastitim promašajima i bijedi. Kako god, čestitke našim susjedima Slovencima na prvoj, čini mi se, velikoj medalji i čestitke našima na još jednoj potvrdi da smo narod, koji iako malen brojem, neizmjerno je bogat talentima koje samo treba otkriti, podržati u razvoju, ali i, što je možda najvažnije, u trenucima bez kojih nema rasta, a to su trenuci krize, padova, borbi, strahova, biti uz njih iskreno i čvrsto. Hvala Isusu i Gospi, rekao bi izbornik Babić! P. S. Za svakog oca njegovo je dijete najbolje, pa tako i mi našem Nebeskom Ocu jesmo najbolji. Pritom mislim na sve ljude, jer Isus nam je objavio Boga kao Oca svih ljudi. I siguran sam da je večeras naš Nebeski Otac "gledajući" utakmicu bio radostan, jer pobijedili su njegovi. Možda bi ovi koji se sad naslađuju porazom hrvatske reprezentacije zbog izbornikovih pozivanja na Isusa i Gospu, htjeli da se ponašamo kao stariji sin iz Isusove prispodobe o izgubljenom sinu pa da se durimo, ali kako se ne veseliti što su naša braća Slovenci za svoju državu osvojili prvo veliko odličje? Zato što to nismo mi? I jer poraz boli? Što je to uopće poraz? Što je to uopće pobjeda? Na Kalvariji, neki su u Isusovu raspeću i smrti vidjeli poraz, a drugi ostvarenje Božjeg obećanja! Bog ljudske pobjede i poraze ne mjeri jakošću sjaja medalja, visinom pobjedničkih premija (novcima) ili pak rednim brojem na ljudskim ljestvicama najboljih, nego za koliko koraka smo mu bliži! Laka noć! – stoji na facebooku Kustodije.