Hrvatska je zemlja natopljena mučeničkom krvlju, a papa Lav još je 1519. godine hrvatskom narodu dao naziv „predziđe kršćanstva“. Hrvatski je narod tijekom domovinskog rata izgubio tisuće svojih branitelja, a njima treba pribrojati i one koji su nakon rata, nezadovoljni odnosom Hrvatske prema njima, digli ruku sami na sebe. 

Prema odluci Hrvatske biskupske konferencije Dan hrvatskih mučenika ove godine se u Udbini oblježava 29. kolovoza. Križni put kreće sa Krbavskog polja u 09:00 sati, a svečano misno slavlje počinje u 11:00 sati, kojeg predvodi mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski. Ove godine obilježava se deseta godišnjica od polaganja kamena temeljca i početka izgradnje Svetišta, a obljetnica će se obilježiti blagoslovom Oltarnog kamenog reljefa „Slava hrvatskih mučenika“, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića.

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini je mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda koju su prošli kako bi ostvarili vlastitu državu i slobodu.

Udbina je mjesto na kojemu je hrvatska vojska poražena od osmanskog carstva, a poraz koji je pretrpila bio je jako težak. U bitci su poginuli brojni hrvatski plemići, svećenici i redovnici. Poginuo je knez Ivan Frankopan, a Nikola Frankopan bio zarobljen. Život je izgubio i knez Karlo Krbavski, te mladi vitez Juraj Vlatković, a poginuo je brojni hrvatski narod.

„Mučenici su svi oni koji su bili proganjani zbog vjere, ali i oni koji su branili svoje obitelji i domovinu i stradavali za svoje ideale, slobodu i domoljublje“, istaknuo je sisački biskup Vlado Košić na prošlogodišnjem obilježavanju. Biskup Košič prošle je godine kazao: „U Domovinskom su ratu nad Hrvatima počinjeni genocid, kulturocid i urbanocid, a žrtve se ne broje samo mrtvima, nego i po srušenim crkvama, bolnicama, školama, domovima, tako da je ratna šteta više stotina milijardi američkih dolara“.

Još 2012. godine u Udbini, biskup gradišćanskih Hrvata Egidije Živković kazao je: „Mučeništvo je vrhunac svjesnog opredjeljenja za vjernost“, istaknuvši da je hrvatski narod prebrzo zaboravio krv kojom je plaćena sloboda.

„Bojim se budućnosti, bojim se Europe u čijem se ustavu ne smije spomenuti ime Božje, bojim se za Hrvatsku u čijim temeljima ne bi bile kršćanske vrijednosti“, bile su tada riječi biskupa Živkovića.