Održano 14. hodočašće sportaša Zagrebačke nadbiskupije Majci Božjoj Bistričkoj
Povodom organizacije Ureda za pastoral mladih, Odjela za pastoral sportaša, okupilo se više od tisuću sportaša, predstavnika sportskih saveza i klubova.
Euharistijsko slavlje je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, a u koncelebraciji su sudjelovali rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke mons. Zlatko Koren, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Ivan Valentić, povjerenik za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije trajni đakon Marijan Spehnjak te trajni đakon Miljenko Bošnjak iz župe sv. Antuna Padovanskog, Sesvetska Sela.
Pojasnili su kako je uz predstavnike Hrvatskog olimpijskog odbora, sportskih saveza i klubova, u hodočašću sudjelovala i gospođa Janica Kostelić, pomoćnica Ministra obrazovanja, znanosti i sporta.
U pozdravnom govoru mons. Ivan Šaško je rekao kako slavimo euharistiju u ovome svetištu za koje je određeno da bude jedna od oprosnih crkava u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
- Prilikom Svete mise unosimo sve živote, nakane te pred Boga donosimo zahvale za razne uspjehe i spominjemo se pokojnih sportaša. Slušajući riječi današnjega čitanja iz Poslanice Hebrejima, moglo bi se zaključiti da je te poticaje pisao netko tko je poznavao sportski svijet – istaknuo je te naglasio da se trebamo spomenuti ljudi koji su Bogu bili dragi, zbog svoje vjere, kao što su Abel, Noa, Abraham, Sara, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, David, proroci…
Kazao je kako su oni divni primjeri koji pokazuju što je moguće, ako se vjeruje u Boga.
- Božja se riječ odnosi i na nas jer i mi postojano trčimo u borbu koja je pred nama - naglasio je te rekao kako je život nastojanje da se ide putem koji je za nas pripremio Bog.
Ukazao je kako niti jedan ozbiljan sportaš ne ulazi u natjecanje, bez pripreme i bez poznavanja cilja. Osvrnuo se na apostola Pavla i usporedio ga s trkačem koji trči, bori se, natječe, spreman je na razne nevolje, spreman trpjeti i podnositi udarce.
- On je poticao druge, a potiče i nas, ali je uvijek puno stroži prema samome sebi nego prema drugima, znajući da je njegova trasa duga i teška – rekao je i na kraju došao do zaključka da vrijedi trčati i da je moguće doći do nagrade.
Zaključio je da mi možemo do pobjede, jer je Krist već donio pobjedu; napravio je toliku prednost pred neprijateljem i zlom da svatko od nas može biti dionik te pobjede.


