U organizaciji Studentskog katoličkog centra Split (Skac_St) održan je 7. splitski Planinarski križni put mladih (PKP_St) na trasi: Dinara → Vrlika → Knin.

U subotu 8.10.2016., na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, u ranim jutarnjim satima stotinjak hodočasnika iz raznih dijelova Hrvatske krenulo je na 7. po redu splitski planinarski križni put, 58 kilometara dugačak, u organizaciji SKAC_St.

Od starohrvatske crkvice Sv. Spasa (iz 9.st.), smještene nedaleko od izvora rijeke Cetine, hodočasnici su se uputili prema Dinari. Tijekom puta na planini, hodočasnike je pratila splitska jedinica HGSS-a. Odredište je bilo planinarsko sklonište Rupe, gdje su nam GSS-ovci i planinari iz udruge Dinaridi pripremili pravi planinarski ručak - kobasice i grah.

Planinarsko sklonište Rupe nalazi se na 1363 metra nadmorske visine, gdje je većina hodočasnika nakon ručka uz pjesmu, molitvu i druženje odmorila umorne noge, dok se nekolicina najhrabrijih odlučila popeti se na Lišanjski vrh- na 1794 metra nadmorske visine. Sa sobom su ponijeli zastavu Republike Hrvatske kao glavno obilježje PKP-a, upravo zbog toga što su na tom području mnogi branitelji izgubili svoje živote braneći njezinu slobodu.

Na križnom putu kroz 15 postaja izmolili su krunicu posvećenu svim braniteljima i njihovim obiteljima. Prva postaja bila je na samom izvoru rijeke Cetine. Uz prekrasan krajolik, vremenske prilike su bile idealne za planinarenje, molitvu, druženje i sklapanje novih prijateljstava. Prilikom spuštanja s Dinare, na velikoj livadi okupili su se da čuju svjedočanstva o tome što se na Dinari događalo za vrijeme rata. Darko Gavrić - Čerčo, umirovljeni časnik HV-a i član HGSS-a, pričao je o ratnim zbivanjima na terenu kojim su prošli.

Slušali su o jedinstvenom u svijetu, pothvatu hrvatske vojske koja je u operacijama na Dinari probila ceste na vrlo nepristupačnom planinskom području preko kojih se na najviše visove Dinare moglo dopremiti teško naoružanje. U ranim večernjim satima stigli su do crkve Gospe Rožarice, gdje su imali euharistijsko slavlje i klanjanje pod vodstvom fra Ante Bešlića. Nakon toga su pozvan na večeru u prostorije vrličkih čuvara Kristova groba, a domaćin je bio župnik fra Jakov Viro.

Ustajanje u nedjelju je bilo je u šest sati ujutro nakon čega su se uputili na doručak u prostorije crkve. Vreće za spavanje su ukrcali u autobus koji ih je prevezao do crkve Sv. Spasa gdje im se na križnom putu, uz riječi ohrabrenja, pridružio i duhovnik splitskog Skac-a, fra Ante Vučković, te ostali hodočasnici koji su se priključili križnom putu. Izmolili su osmu postaju križnog puta i započeli put dug 30-ak kilometara prema Kninu.

Prvo zaustavljanje bilo je u Kijevu gdje su se pridružili euharistijskom slavlju u crkvi Sv. Mihovila, koja je u 20.st. triput rušena do temelja od strane srpskih agresora. Marinko Čavka, zapovjednik obrane Kijeva, govorio je o nadljudskim naporima branitelja i o opsadi Kijeva, mjesta koje su agresori potpuno uništili.

Sudionici su ga slušali bez daha ispred "Kijevskog strijeljanog Isusa" - raspela koje se nalazilo u staroj župnoj crkvi koja je sravnjena sa zemljom. Zapjevali su zajedno 'Bili cvitak' i krenuli naprijed.
 
Jedna od postaja molila se i kod spomenika iz 2. svjetskog rata, na mjestu gdje se u zimu 1945. g. smrznulo 48 partizana, u snježnoj mećavi s Dinare. Tu su se sjetili svih žrtava toga rata i žrtava ideologija koje su donijele teror i patnju našem narodu i domovini.

Fra Ante ih je uveo u meditaciju i šutnju koja je trajala do potoka Krčić. Korito Krčića pratili smo sve do slapa Krčić i izvora Krke nadomak Kninu. U 18 h u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta sv. misu održao je naš domaćin, fra Ivan Lukač, a misu su animirali mladi iz Frame i VIS-a mladih. Grad Vrlika i Grad Knin s svesrdno podržali 7. PKP, od srca im zahvaljujemo na srdačnosti i gostoprimstvu.

„Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me.“
(Mt 25, 35)