Komisija HBK "Justitia et Pax" povodom predstojećeg Dana planeta Zemlje organizirala je u utorak 19. travnja u dvorani Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta "Vijenac" u Zagrebu razgovor o enciklici pape Franje "Laudato si''.

Tajnik Komisije Anto Mikić naglasio je kako se time želi pozvati na promišljanje o enciklici, koja je svojevrstan orijentir, ne samo crkvenoj, vjerničkoj javnosti, nego cijeloj društvenoj sredini u kojoj živimo i djelujemo.

Predsjednik Komisije bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak istaknuo je potrebu promišljanja Papinih dokumenata u crkvenoj i široj javnosti.

- Tim više to je važno jer je oznaka ovoga pontifikata Papino nastojanje kontinuiranog dijaloga, te širenje istog, upravo je ovaj dokument dobra prigoda za dijalog jer se tema odnosi na sve ono što nas okružuje – kazao je Huzjak.

Izv. prof. dr. Vladimir Dugalić istaknuo je kako Papino razmišljanje o toj problematici potvrđuje činjenicu da je Crkva u kontinuitetu crkvenoga učenja koji se temelji na stogodišnjem socijalnom nauku Crkve, a "Laudato si'" u nekim segmentima daje novi naglasak.

- Papa se želi vratiti na teocentričnu viziju svijeta. To je vizija svijeta koja je oblikovala Europu, a jednim dijelom i američki kontinent, te oblikovala naš mentalni sklop, našu viziju prema onome što je stvoreno, a onda i prema samome Stvoritelju. Papa kreće od toga da je čovjek stvoren na sliku Božju, te je tom i takvom čovjeku povjeren ovaj svijet i on ima odgovornu zadaću namjesnika i upravitelja svega stvorenoga - rekao je dr. Dugalić.

Istaknuo je kakao će Papa problem ekološke krize postaviti kao problem gdje je čovjek iznevjerio Stvoritelja, ali istodobno ostaje mu dužnost oblikovati ovaj svijet. Dodao je kako ovu encikliku ne možemo shvatiti, ako se ne vratimo na encikliku Benedikta XVI. "Spe salvi".

- Ona je teološki temelj na kojem gradi papa Franjo. Tako na tragu promišljanja Benedikta XVI., papa Franjo nastavlja i ističe kako se 'u moderni zbio pretjerani antropocentrizam, koji samo pod drugim vidom danas nastavlja biti zaprekom svemu što je zajedničko. Obnova odnosa s prirodom nije moguća bez obnove samog čovjeka', citirao je papu Franju, 'jer ne može biti ekologije, bez odgovarajuće antropologije' - kazao je.

Nadalje je podsjetio kako papa Franjo na više mjesta u enciklici ističe da je uzor ekološkoj krize iracionalna vjera u napredak ljudske sposobnosti koja isključuje Božji naum o čovjeku kao odgovornom upravitelju stvorenoga. Takav stav vodi prema kulturi odbacivanja, jer tehnologija vezana uz financijske interese, koja se prema Papinim riječima predstavlja kao jedino rješenje problema, zapravo nije sposobna vidjeti misterij mnogostrukih odnosa koji postoje među stvarima.

- Izlazi na vidjelo da je propadanje okoliša i srozavanje čovjeka i etike tijesno međusobno povezano i svaki ekološki pristup mora uključivati socijalnu perspektivu - upozorio je dr. Dugalić.

Istaknuo je kako je klima opće dobro, pripada svima, i svima je namijenjena, i briga za ekosustav zahtijeva dalekovidnost, jer nitko tko "traži materijalni probitak nije uistinu za očuvanje te prirode".

Dr. Neven Šimac osvrnuo se na socijalnu, ekonomsku i političku dimenziju koju ta enciklika nosi. Smatra ako se krene od političkih naglasaka, vidi se da okružnica pristupa politici u dvostrukoj definiciji: brige za rad i obnašanja i vršenja odgovornosti u zajednici.

- Politika o kojoj enciklika govori je novi oblik vlasti koja slijedi logiku "tehnološke paradigme" što je izvor njene neodgovornosti na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Dokument ukazuje na nešto čega nismo dovoljno svjesni, a to je ubrzanje ritma života i događanja u posljednjih pola stoljeća. To enciklika naziva "ubrzanje", koje je u raskoraku s sporošću biološke evolucije, a čak i samog čovjeka. Nadalje ukazuje na velike globalne promjene: nezaustavivi razvoj gradova, prometa, zagađenja zraka, stalne zvučne agresije, segregacije i socijalne fragmentacije, isključenosti, povećavaju se nepravde, nasilje i novi oblici agresivnosti, socijalna degradacija, nestajanje integrativnoga društvenog veza – kazao je Šimac.

Upozorio je nadalje kako enciklika vrlo jasno ističe da postoji "ekološki dug bogatog Sjevera prema siromašnom Jugu", posebno bivših kolonijalnih zemalja prema siromašnim zemljama, ali taj se dug povećava s eksploatacijom njihovih prirodnih bogatstava, i uništavanjem okoliša.