S vjernicima se sureo 9. prosinca i služeći svetu misu i propovijedajući  učvrstio nadu, vjeru i spoznaju da su oni, unatoč svojim teškoćama, svom siromaštvu važni Bogu, našoj župi i biskupiji. Poručio je to i prilikom pozdrava i, među ostalim, rekao: „Želio bih da na početku godine Milosrđa u ovome Došašću dopre zaista do svakoga, osobito do onoga čovjeka koji pati, trpi, Božja blizina i njegovo Milosrđe, kao snaga i utjeha. Za tu Božju snagu i milosrđe molimo i mi ovdje da budete njezini  dionici i da se nikada ne osjetite ni osamljenima ni izgubljenima“.

Naglasci iz biskupove homilije

Homiliju je počeo podsjećajući na riječi proroka Izaije u prvom čitanju, koji je svojim sunarodnjacima u babilonskom sužanjstvu, kada je postojala opasnost da vide sve drugo osim Boga, rekao: Dignite oči i gledajte u ono što Bog čini i što Bog izvodi, pa se nećete nikada posramiti, kao što se posramite kad gledate u neke ljude koji su zli.

„Često se vraćamo tim čitanjima, koja podsjećaju na to teško doba židovskog naroda. Ne gledajte u drugo nego u Boga, koji je onaj čiju mudrost otkrivamo u ljepoti svemira. On je jedan i jedini. Ima Bog uvijek snage pa i za vas u babilonskom sužanjstvu  da on s vama pati i trpi  i da vas ljubavlju svojom ne ostavi, nego tješi i da vas s tom istom ljubavlju povede putem teškim također, ali k smislu i cilju. Ako to hoćete primjeniti na nas, pitanje je kuda vi okrećete oči? Da li imate sposobnosti nutarnje, svoga srca, vjere, pa uvijek imati oči uprte na onoga Boga, koji nam se objavio u Isusu Kristu i koji nam je na Križu njegovom posvjedočio koliko voli čovjeka?  

Takav Bog, koji voli čovjeka i koji pati s čovjekom, ne da bi i sam nestao u našim patnjama, nego da bi te patnje preobratio u pobjedu života, takav Bog zavrijeđuje našu pozornost  i zavrijeđuje da na njemu gradimo svoj život, osobito kad je život dospio u velike poteškoće. To znači, gledajući u Boga nikada se nećeš posramiti života, ni sebe, najmanje Boga, nego radovati se s njime, unatoč svemu, jer si ti svoj život oslonio na najčvršći temelj, na onoga Boga koji pobjeđuje. Pobijedio je u Isusu Kristu. Čujemo u Evanđelju da Isus poziva one koji su umorni i opterećeni - dođite k meni - to je Bog koji voli da mu čovjek bude blizu. On u Isusu Kristu postao blizu nama i poziva, ljudi budite i vi blizu meni.

Kad Bog bude blizu čovjeku i  čovjek blizu Bogu, onda vam je to najbolja životna formula  i onda se ostvaruje najviše što se može. Ja vjerujem da vi nosite umor i terete, velike, životne, ne samo prognaničke, nego svakodnevne, tko zna koje i da zapravo vama treba netko takav tko će moći vas razumjeti ponajprije i tko će znati s tim vašim stanjem nešto započeti  i u tom vašem stanju postati vaša snaga, vaše svjetlo, vaša preobrazba, vaš život. Ne prepustite se u tim teškim životnim situacijama toj težini, nego dajte u Isusu Kristu tražite, ne samo utjehu, nego snagu. On je taj koji nas može iznutra odmoriti. Neka ove godine Milosrđa Isus Krist posebno bude prisutan u ovom vašem naselju, u vašim životima, teretima, vašim srcima.

Neka Isus Krist bude vaša snaga, vaše svjetlo, osobito u onome teškome za što nitko od ljudi nema razumijevanja i za što nitko od ljudi ne može pomoći. Neka moli za nas i s nama Isusova Majka, koja je također nazvana Majkom milosrđa, upravo zato što je poslužila Isusu Kristu, surađivala s njime na njegovom djelu Spasenja, osobito u njegovu djelu muke, smrti i pobjede nad zlom, pobjede nad smrću. Majko milosrđa moli za nas, ponavljajte svaki dan, da mene dotakne i pomiluje iznutra Božje milosrđe i da ja ne ostanem iznutra mračan, zarobljen negativnošću, zlom koje mi se može dogoditi. Želio bih vas i ovom prilikom potaknuti  da svoje žrtve i molitve prikazujete za one svoje žive i mrtve, ali još više da ih prikazujete za dobro Božje u našoj Domovini Hrvatsko, za dobro Crkve, naše biskupije, da te žrtve i molitve prikazujete i za svećenike da u ovakvom svijetu mogu izvršiti svoje poslanje, koje im je povjereno.

To je vaše mjesto u crkvi i vaše poslanje u crkvi. S tim mjestom i poslanjem mi računamao i upravo u tom smislu volim doći k vama da vam kažem da vi niste jednostavno odbačeni  negdje u nekom naselju, nego vi ste i u ovom naselju važni za Boga, Isusa Krista, za Crkvu i imate svoje poslanje. Sjedinjeni s Isusom Kristom budite blagioslovljeni  i hrabri“, rekao je biskup.

Uz njega je  kod oltara bio i novogradiški župnik vlč. Perica Matanović te vlč. Goran Lukić, ravnatelj biskupijskog Caritasa, a pjesmu je vodila sestra Blanka. Poslije mise vlč. Lukić, kao i svake godine uoči Božića, uručio je i financijske darove biskupije potrebitima u ovom naselju.