Život sluge Božjega Antuna Mahnića bio je u znaku križa – rodio se na blagdan Uzvišenja svetog Križa, umro na spomendan sv. Ivana od Križa, a geslo njegova biskupskog služenja bilo je “U križu je spas!”.

Mahnićev najvažniji angažman bilo je okupljanje i odgajanje mladeži te širenje i obrana katoličkih moralnih načela u javnosti prožetoj liberalizmom i sekularizacijom. Isticao se zaštitom pisma glagoljice, bio je osnivač Hrvatskog katoličkog pokreta, pokrenuo je tiskaru u Krku, a potaknuo je i izdavanje više časopisa.

Nakon Prvog svjetskog rata talijanske vlasti prognale su biskupa Mahnića u mjesto Frascati kod Rima. Posredovanjem pape Benedikta XV. vratio se u svoju biskupiju, ali bolestan i izmučen, zbog čega je otišao u Zagreb na liječenje, gdje je umro 14. prosinca 1920. na glasu svetosti. Pokopan je na Mirogoju. Biskupovi zemni ostaci preneseni su 1929. u crkvu Sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a 2002. godine u krčku katedralu.

Biskup Antun Mahnić bio je svećenik, odgojitelj, profesor, intelektualac, biskup, asketa, otac siromaha, radnika i težaka, branitelj Evanđelja, promicatelj svetog života svećenika, vjernika laika, posebno hrvatske mladeži. Glas o njegovoj svetosti javio se još za njegova života, a očitovao se nakon njegove smrti. Imao je brojne mlade i odrasle kojima je bio duhovni otac. Mnogi njegovi sljedbenici unutar Hrvatskog katoličkog pokreta usvojili su Mahnićev stav: “Ili katolik ili ništa!”

U Crkvi u Hrvata bio je i ostao uporište vjerničke, moralne i domoljubne sigurnosti i njegov duh i dalje živi i djeluje u Crkvi. Važan je za crkvenu dimenziju našega naroda.

Prošle je godine otvoren biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.