Poslije demokratskih izbora i konstituiranja višestranačkog Sabora počela je izmjena mnogih zakona u Republici Hrvatskoj, kako bi se uklonili stari sustav i dotadašnja socijalistička obilježja. U tom slijedu Hrvatski sabor je 21. prosinca 1990. donio i Zakon o državnom grbu, zastavi i himni, dan prije prihvaćanja prvog demokratskog Ustava.

Tim zakonom opisane su i zastava te lenta predsjednika Republike. Hrvatski grb imao je osnovu u povijesnom grbu u obliku štita dvostruko podijeljenog vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih polja. Iznad štita nalazi se kruna s pet malih štitova na kojima su najstariji poznati grb Hrvatske, te grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Tako je nakon sedam desetljeća u uporabu ponovno ušao drevni hrvatski grb koji se upotrebljavao još od početka 16. stoljeća. Nova hrvatska zastava i dalje se sastojala od tri boje: crvene, bijele i plave, no umjesto zvijezde petokrake dobila je u sredini novi grb. Takvu trobojnicu uveo je u upotrebu ban Josip Jelačić tijekom revolucionarne 1848. godine. Jedinstvena zastava ispočetka je imala samo dvije boje iz grba: crvenu i bijelu, a poslije joj je dodana i plava boja iz grba Slavonije. Usto, na zastavi su se tada nalazili grbovi Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a ponekada im se pridodavao i grb Velike Ilirije.

Prema novom zakonu za državnu himnu određen je poznati napjev iz vremena hrvatskog preporoda „Lijepa naša domovino“ za koji je tekst napisao Antun Mihanović, a glazbu Josip Runjanin. Malu izmjenu svi su pozdravili: napokon je spomenuto i naše "sinje more".