Proslavu obljetnice najavio je provincijal salezijanaca u Hrvatskoj don Pejo Orkić, ističući da će slavlje svojom nazočnošću uveličati vrhovni poglavar Salezijanske družbe don Paskval Chavéz Villanueva, kojeg će u subotu, 12. listopada, u svojem uredu primiti i predsjednik Republike Ivo Josipović.

Prvi salezijanci u Hrvatskoj od Rovinja i Rijeke do Zagreba

Prvi salezijanci u Hrvatsku stižu 6. listopada 1913. u Istru, točnije u Rovinj, kamo dolaze iz talijanskog grada Verone, gdje počinju raditi kroz oratorije kao temeljne ustanove za odgoj dječaka i mladića. Preciznije, salezijanci odgajaju mladež, što je i izvorna karizma njihova djelovanja od utemeljenja, a jednako se uspješno provodi i danas i u Hrvatskoj i diljem svijeta, podsjeća don Orkić. Dječaci i mladići su se, kaže, s oduševljenjem uključili u aktivnosti rovinjskog oratorija. Već sljedećeg dana nakon otvorenja, 13. listopada 1913., u oratoriju se okupilo 450 dječaka i mladića. Broj polaznika oratorija bio je od 200 do 250, a u kriznim vremenima nešto manji.

U programu oratorija bila je briga za cjelovit odgoj s naglaskom na duhovni život, briga da redovito pristupaju sakramentima pokore i euharistije te da svakodnevno mole i održavaju druge pobožnosti. Salezijanci su u Rovinju širili i pobožnost prema Mariji Pomoćnici. Važan dio aktivnosti oratorija bila je igra, a velika pozornost posvećivala se pjevanju, sviranju i priređivanju kazališnih predstava. S usponima i padovima tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata te komunističkog progona salezijanci su u Rovinju ostali do 1956., kada zbog nemogućnosti odgojnog i pastoralnog djelovanja napuštaju to mjesto u kojem su počeli svoje djelovanje u Hrvatskoj.

Nakon Rovinja, salezijanci 6. siječnja 1918. stižu u Rijeku kako bi i ondje otvorili svoje ustanove, a 1934. grade i crkvu posvećenu Mariji Pomoćnici. U Rijeku su došli na mjesto na kojem je i danas njihova kuća.

Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer bio je osobito zainteresiran da salezijanci dođu i u Zagrebačku nadbiskupiju. U Zagreb prvi salezijanci stižu 1922. u Nadbiskupski konvikt u Vlaškoj ulici. Bili su to Slovenci jer je salezijanaca Hrvata bilo vrlo malo, tek nekoliko svećenika i mladih klerika. Danas su salezijanci u Zagrebu najaktivniji u župi Marije Pomoćnice na Knežiji i u župi Duha Svetoga na Jarunu, a sa svojim studentskim kapelanom godinama su zaduženi i za duhovni život studenata zagrebačkog Sveučilišta. Odgoj mladih u kršćanskome duhu i danas je njihova temeljna karizma.

Način rada salezijanaca i proslava važne obljetnice

Vitalnost don Boscova duha omogućila je salezijancima da se prilagode vremenskim i društveno-političkim zbivanjima i stvarnosti te da uvijek, s više ili manje uspjeha, pronađu kako živjeti i raditi na dobro mladih i naroda, ističe don Orkić i dodaje kako to osobito vrijedi za razdoblje od 1945. do 1990. u kojemu ih je komunistička vlast sprječavala da svestrano ostvaruju svoje vjersko i humanitarno djelovanje i u kojem su morali naučiti živjeti i preživjeti. S novim vjetrovima demokracije i hrvatske samostalnosti salezijanci se ne vraćaju samo svojemu slobodnom apostolskom radu, nego i njima svojstvenom odgojno-obrazovnom djelovanju.

Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca sa sjedištem u Zagrebu u Omiškoj ulici 8, u zajedništvu s Hrvatskom poštom, proslavlja 100. obljetnicu u Hrvatskoj izdavanjem prigodne poštanske marke. Veliki događaj bio je i pohod don Boscovih relikvija od 8. do 24. ožujka ove godine svim mjestima u kojima salezijanci žive i rade u sklopu Hrvatske salezijanske provincije u Hrvatskoj i BiH, prisjeća se don Orkić.

Salezijanci su organizirani u osam svjetskih regija i 89 provincija. Deveti don Boscov nasljednik, vrhovni poglavar Salezijanske družbe don Paskval Chavéz Villanueva predstavlja 15.014 salezijanaca te 122 kardinala i biskupa u 132 države svijeta.

Sv. Ivan don Bosco i njegova karizma učitelja i odgojitelja mladeži

Utemeljitelj salezijanaca sv. Ivan don Bosco rodio se 16. kolovoza 1815. u talijanskom mjestašcu Becchi u općini Castelnuovo d’Asti (danas Colle Don Bosco) u blizini Torina. Za svećenika je zaređen 1841. Salezijansku družbu za odgojni rad s djecom i mladima, osobito najsiromašnijima utemeljio je 1854. u Torinu pod geslom "Dobar kršćanin i pošten građanin". Sveta Stolica potvrdila je Salezijansku družbu 1874., a sam osnivač nazvao je svoje duhovne sinove salezijancijama po svetom ženevskom biskupu Franji Saleškome.

Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri ogranka: salezijance, kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike i udruženje štovatelja Marije Pomoćnice. Izgradio je četiri velike crkve, utemeljio "Salezijanski vjesnik", časopis koji izlazi jedanput na mjesec, napisao stotinjak knjiga i knjižica, osnovao 72 salezijanske kuće, organizirao osam misijskih ekspedicija, iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i Kraljevine Italije. U neumornom radu trpio je napade, a preživio je i dva atentata - 1848. i 1852. godine. Umro je 31. siječnja 1888. u Torinu. Za njegova nasljednika izabran je don Mihovil Rua. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. i svetim. Blagdan mu se slavi 31. siječnja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu.