Na susretu se okupilo oko 45 animatora za pastoral duhovnih zvanja različitih redovničkih zajednica kao i svih (nad)biskupijskih animatora. Pozdravnu riječ prvoga dana susreta uputio je predsjednik vijeća pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji za sjemeništa i duhovna zvanja mons. Marin Barišić.

Nakon poslijepodnevnog predstavljanja sudionika skupa uslijedilo je prvo predavanje „Pozvani i poslani“ kojim je predavač pater Mihaly Szentmartoni SJ sudionike nastojao izazovnim pitanjima i osvrtima na temu redovništva senzibilizirati i više zainteresirati za ponuđenu temu. Izrazio je želju da ovaj skup ne bude samo frontalni stil izlaganja već da to bude „jedan interaktivni skup u kojem bi svaki od prisutnih bio aktivni sudionik, a ne samo pasivni slušatelj“.

Želja za tom interaktivnošću očitovala se redovito u diskusijama koje bi nakon izlaganja uslijedile. Prema izvještaju sudionika, istinski se moglo osjetiti zajedništvo braće i sestara u Kristu gdje je svaki osvrt, komentar i pitanje pomoglo kako bi jedni druge bolje razumjeli i imali više otvorenosti i širokogrudnosti jedni za druge.

Na temu „poziva i poslanja“ p. Mihaly je nastavio svoja izlaganja sa temom apostolata redovnika i mislima o obnovi redovništva.

„Što je to apostolat? Pitanje koje se stavlja pred nas. Svako je zvanje i poslanje, jer apostol znači i poslanik. Drugim vatikanskim koncilom na mjesto riječi poslanje došla je riječ evangelizacija. Nova evangelizacija bi trebala imati značenje trajne evangelizacije“, naglasio je p. Mihaly, jer Crkva nije sama za sebe već je po svojoj naravi misionarska.

„Bit apostolata nije u vanjskim formama nego u trajnoj prisutnosti Crkve u svijetu. Uvijek treba imati na umu da je Duh Sveti bio snaga misijskog djelovanja evangelizacije i On je vodio do stvaranja različitih zajednica i službi u Crkvi. Apostolska duhovnost dolazi od Presvetog Trojstva i ona je uvijek poslanje. Papa Franjo nas u ovoj godini posvećenog života poziva da iziđemo na periferije, no već i ranije nas je sveti papa Ivan Pavao II., pozivao na ne zatvaranje u geto jer prve kršćanske zajednice su išle“, rekao je pater Szentmartoni.

„Apostolsko djelovanje redovništva je uvijek karitativno djelovanje, jer ono nam je povjereno od Crkve kao sveta služba, i bitno je za osobno posvećenje osobe. Kad redovnik moli osobno, treba biti svjestan da uvijek preko njega moli njegova zajednica. Ako mi kao osobe posvećenog života ne molimo onda pati čitava Crkva, i ono što svaki osobno radi, radi u ime svoje Kongregacije Družbe, zajednice, a ne kao pojedinac. Naime, jedan od znakova osobne zrelosti jest da se čovjek zna identificirati da zna prihvatiti da je to moje, moje sestre, moja Kongregacija, moja zajednica i u tome je naš ponos i veličina“, naglasio je p. Mihaly.

„Redovnik mora žariti evanđeoske kreposti i ne dati se voditi mržnjom. S obzirom na pitanje nove evangelizacije danas se u redovničkim zajednicama javljaju i različite dileme. Tako se nameću mnoga pitanja; velika djela ili male oaze, makro ili mikro apostolat, potom pitanje suodnosa aktivnosti i kontemplacije, kao i lokalne ili univerzalne evangelizacije. U svemu tome trebamo biti svjesni činjenice da su kontemplativne zajednice za cijelu Crkvu molitvena dimenzija evangelizacije“, istaknuo je u svom predavanju pater Mihaly.
 
Glavni naglasak ovogodišnjeg skupa bio je Bog kao gospodar svega, a redovnici kao dio Crkve koji imaju svoju vlastitu karizmu unutar Crkve. Stoga se na susretu animatora zaključilo kako redovnici, kao i u sva vremena, trebaju biti „sol zemlje i svjetlo svijeta“.