Već treću godinu za redom u organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) organiziran je od 13 do 20.7. ljetni kamp za mlade na Otoku Cresu pod vodstvom Marijinih sestara s. Slavice Tubak i s. Jelene Lončar.  
 
Ovoga puta tražilo se koje mjesto više, ali bilo je i onih koji su se odlučili pridružiti po drugi puta pa je s. Božana kuhala za 31 osobu. Na ovaj odmor s Gospodinom krenuli su mladi iz Vrhbosanske, Zagrebačke, ali i iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Radosna i raspjevana skupila se kompletna ekipa u Zagrebu kod katedrale i kroz pjesmu smo krenuli do cilja - do otoka Cresa gdje su ih srdačno dočekali franjevci Konventualci s njihovim poglavarom samostana fra Zdravkom Tubom.
 
Prvi dan je prošao u upoznavanju i smještanju u kamp i završio  s vrhuncem – euharistijom koju je kao i svakoga dana s nama radosno slavio don. Marko Jukić, svećenik vrhbosanske nadbiskupije, ekonom i prefekt u sjemeništu u Travniku.
 
Ostali dani jako su brzo prošli, govore sudionici, ali svaki je bio ispunjen različitim sadržajem i radionicama, iskustvima i promišljanjima svih sudionika ovog kampa te slobodnim vremenom u kojemu je svatko za sebe mogao pronaći trenutak odmora. I završetak dana koji je završavao s molitvom.
 
Tako su mladi u drugi dan krenuli s temom Vjera Božji dar čovjeku i čovjekov odgovor na Božji govor. Vjera danas – važnost u odnosu na stil života i izazove koje se nude mladima danas. Prožeti promišljanjima svakog dana duhovnog voditelja don. Marka pa i ovog prvog, uplovili su u prvi dan u radionice proučavajući živote nekih svetaca: sv. Vinka Paulskog – apostola milosrdne ljubavi, sv. Katarine Laboure – svetice tihog milosrđa, Majke Leopoldine Brandis - utemeljiteljice Marijinih sestara, sv. Ivana Bosca-sveca mladih, sv. Franje Asiškog-istinskog Isusovog sljedbenika te apostola sv. Jakova-gorljivog navjestitelja Kristove radosne vijesti.
 
U drugom danu prolazile su se teme koje su vodile u susret s Isusom koji donosi radost i mijenja život poput Samarijanke, Jerihonskog slijepca, Zakeja… A četvrtak je bio poseban dan prožet šutnjom i evanđeoskim tekstovima u kojima je svatko sebe mogao pronaći i poistovjetiti se s nekom od Isusovih prispodoba. Petak je vodio putem križa - znaka najsavršenije ljubavi.
 
Šećer na kraju svih radionica i druženja bila je tema o pozivu, gdje su mladi mogli kroz različita svjedočanstva poznatih osoba mogli prepoznati koliko je prekrasnih ljudi Bog dotaknuo i privukao ih konopcima svoje ljubavi.
 
 
Neki od sudionika napisali su svoj doživljaj odmora s Gospodinom:
 
 
Sudionica Klara Pezelj, Župa sv. Benedikta-Blaškove, Zagreb:
 
Puno sam puta iz raznih izvora slušala o ljetnim kampovima. Međutim, nikada nisam imala dovoljno hrbarosti uključiti se u nešto takvo. Velika je to promjena: novo društvo, nova lokacija, nove navike. Bojala sam se kako ću se uklopiti jer nisam nikoga poznavala osim sestara. No, ubrzo je došao i taj 13. srpanj, vrhunac, dan polaska. Mjesto okupljanja za nas iz Zagreba bilo je ispred katedrale, gdje sam se odmah sprijateljila s grupom djevojaka koje su me srdačno primile. Odmah sam osjetila veliko olakšanje! Putem do samog otoka još sam bila jako uzbuđena i skeptična, ali brzo me prošlo. Svi smo mi mladi tamo došli s jednakim ciljem, a to je odmoriti se uz Gospodina i duhovno se obogatiti i obnoviti. Zato i jesmo svi tako brzo 'kliknuli'. Već je prvi dan bio popraćen smijehom, pjesmom i veseljem. Posebno iznenađenje za sve nas bio je izrazito pristupačan, otvoren i predivan don Marko Jukić. On nas je bogatio brojnim duhovnim sadržajem, ali i svojom duhovitošću. Kroz tih 8 dana brojne su se stvari promijenile. Neki su počeli dublje živjeti vjeru, neki su počeli razmišljati o duhovnim zvanjima, a neki su se i zaljubili. Sve u svemu, bilo je to jedno prekrasno iskustvo koje bih svakako voljela ponoviti. Nije li prekrasna pomisao da se kroz takav odmor možemo približiti Gospodinu, upoznati predivne ljude i stvoriti prekrasne uspomene?! Ja to smatram darom i blagoslovom, a Vi?
 
 
Sudionik Bernardo Kerečeni, Župa Bezgrešnog začeća BDM, Malešnica-Zagreb:
 
Za mene je ljetovanje na Cresu bilo izvor novih iskustava za koje mogu reći da su me usitinu preobrazili i ostavili velik utisak na mene. Teško je započeti, ali najradije bih krenuo od same organizacije kampa, pa izdvajam par crta - prvo pohvaljujem odabir svećenika, don Marka Jukića, s kojim sam se našlio i napjevao kao s nikim u životu, koji ima tako dobre ispovijedi i propovijedi, onako baš iz srca. A o vicevima i konstantnom smijanju u njegovom društvu da ne govorim... Druga stvar koja me se posebno dojmila bila je raspored po kojem je tekao svaki dan... nije niti jedan bio isti, u svakom smo prošli kroz nešto novo, i kroz mise, i kroz klanjanja, pa kroz šutnju i posjete Benediktinkama do talent natjecanja i izleta do tako lijepih i značajnih mjesta na Cresu. Nisam siguran kako su sve to uspjele organizirati, ali od srca im hvala. Bio bih zaboravan i neumjesan kad se ne bih spomenuo kuhinje sestre Božane koja je bila ne samo ukusna, neko rađena s tolikom ljubavlju i srećom kakvu nisam do sad nikada još susreo. Jer ipak, kuhati za 30+ ljudi nije mala stvar! 

Sve u svemu, ovakav tip ljetovanja mi je bio najbolji dosad i imam veliku želju ponoviti ga sljedeće godine. Za kraj još samo želim reći da sam se u jednom trenutku u vrtovima i maslenicima Franjevačkog samostana pod velom tisuća zvijezda zapitao jesam li ja sve ovo samo odsanjao...no ipak, moj daljnji život će pokazati otiske ovih predivnih iskustava, u to sam siguran!